Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Sve mi znamo o tebi, Ive. Mi često o tebika razgovaramo. Čućeš samo šta moja Cvita o tebi zna... A, zbilja, di si pošâ? Čula sam od slugu da je fra-Brni sasvim loše, da je pri skončanju?...
— reče ona povlačeći očima i udarivši ga prstima po licu... — Eto male! Oćeš li da ti donesem kafu? — I izađe. Cvita uđe i zbunjeno nazva: „Valjen Isus!“ Bijaše opet u svečanom ruhu kao prije, osim što je obukla pleteni vunjeni gunjić.
— Nisam ništa izgubija. Nisam ima šta da izgubim. Baš nisam ništa izgubija... — Pa sidite! — ponudi ga Cvita i sinuše joj svi zubi i utonuše joj dvije jamice na obraščićima.
Kušmelja zatekoše u razgovoru sa Mašom i Tomom u krčmi. Cvita je bila na prozoru. Maša pljeskaše rukama, kunući se da nije vidjela mladoga fratra kome bi mantija tako dolikovala kao
Maša pljeskaše rukama, kunući se da nije vidjela mladoga fratra kome bi mantija tako dolikovala kao Bakonji. Cvita sađe da poljubi Srdara u ruku. Bakonja gledaše na stranu.
Cvita sađe da poljubi Srdara u ruku. Bakonja gledaše na stranu. Srdar se začudi koliko je Cvita odrasla i kako se „rascvitala“ za tri ili četiri godine otkad nije bio u oštariji.
“ Novi fra-Brne nije nipošto htio da se svrće kod Velike oštarije, no da se zaomine. Stidio se da ga Cvita vidi probrijane glave. I tako stigoše u manastir četvrtoga dana u mrak.
Bakonja je pak imao dvije krupne stvari na vratu, dvije svadbe, bratovu i Cvitinu. Cvita je već bila isprošena za jednog udovca, propalog trgovčića u varošici, a Jozica već bješe tri puta oglašen.
Njemu je bilo ime Ivan a njojzi Cvita. Oni baš kao da htjedoše privući na se pažnju seljana, s kojima su se najviše i miješali.
Oni baš kao da htjedoše privući na se pažnju seljana, s kojima su se najviše i miješali. Cvita je bila blage, slatke riječi, a Ivana kao da mnogo zanimaše nova kuća, koju je zadugo pažljivo pregledao.