Upotreba reči cvokotali u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Zubi su mu cvokotali. Ali ona divna, pakosna i vitka zmija osta mirna, izazivačka: — Udri! Misliš li da je meni teško preći preko puta?

Jaoj, kuda ću? Ne znam. Jurišiću, ti si trulež. Jedan, dva, jedan, dva, dva jadan... Zubi su mu cvokotali, a smrzli nokti boleli ga. On zaželi da puši.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

uskom ulicom koja vodi kroz sred varoši i šljapkao po barama i spoticao se o noge vojnika koji su ležali pod ćepencima, cvokotali i ječali. Na samom zavijutku u sporednu jednu ulicu neko dreknu: — Ko ide?

Krakov, Stanislav - KRILA

Opet su rezerve jurišale i izgubljeni deo kose bio je povraćen. Razume se da je bilo dosta mrtvih. Vojnici su cvokotali od nespavanja i straha, trzali se, šaputali i dremali. Uzaman su praštale puške, klepetali mitraljezi i sevale bombe.

— Majčice božja, majčice božja... Stari se krstio. Beli brkovi su dobili groznicu. Zubi mu nisu cvokotali jer ih nije ni imao. Dušku, koji je ležeći mokrio od straha, izlila se žuč, te je odjednom postao mrtvac.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Ali dah mi je kratak i osećam kako je puls ubrzan. Opet me zatrese hladnoća, i vilični muskuli se zgrčiše, zubi mi cvokotali. Vide i ostali da mi je teško, te pomogoše da legnem. Krevet se tresao poda mnom. Komandant naredi da odmah dođe lekar.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti