Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Šta se čini, čudo te i ovo malo bog još daje. — A batalio se, brate, dakako! — nastavlja kapetan. — Eno, pre nekih godina, znam — prođe starešina.
— A 'oćete li na kolima? — upita kapetan. — Dakako... Išli bi i peške — lepoj je vreme, ali nam valja petljati i nositi mnogo kojekakvih stvari.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Onaj, onako... Znate... da.. dakako! — Eto vidiš! — kaže Đorđe. — Još kaže gospodin Joca: dok odemo u zelenilo, biće još bolje!
Sad pomoćnik poče meni ozbiljno dokazivati: — Razume se, dakako! Vazduh, pa zelenilo, pa kretanje, pa... sve to u neku ruku ubrzava optok materije i restituiše organizam...
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
! — Dobro te niste rekli: s vašom Žužom! — A šta bi vam falilo, samo ako ona... — Oho! — veli pop Ćira. — Oho! Dakako! — veli pop Spira i ostavi štap.
Popović, Jovan Sterija - TVRDICA
JANjA: Pa tako, na ovu načinu, može i žena udata da uzmi? MIŠIĆ: O, dakako! JANjA: Vraško svet! Kako si savija na svaka hunsvutarija. MIŠIĆ: To je lepo, po mom rasuždeniju, izmišlenije.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Privoleo se. — A u koliko sati? — Opet u sedam. — A mogu i ženske doći? — pita mladi Polaček. — Dakako, banda će opet svirati. Sve je u redu, kucaju se. — Ali kaži mi, Čamčo, ’de nađe te pajacke haljine?
Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA
MATI: To se bar zna, da smo od ono doba načinili kuću. OTAC: I zadužili se. MATI: To se ne zna tako. OTAC: Dakako, ti druge umeš da pretresaš. MATI: Hej, hej, hej, hej! Sad mi nije do drugoga nego do moje brige.
MATI: Ćuti, ludo, tebi se druga sreća pojavila. Marić oće da te uzme. DEVOJKA (radosno): Marić, mamo? MATI: Marić, dakako. Je l’ ti je sad po volji? DEVOJKA: Ju, kako je lep i bogat! MATI: Pak je bar i gospodin. TETKA: Jošt kakav!
MATI: Da, ostavi se toga! Treba da usrećimo dete. OTAC: dakle, šta bi ti htela, da pokvarimo prsten? MATI: Dakako. OTAC: Jes čula, jedanput je bilo komendije u kući, više neće biti. MATI: Ali zaboga, kad je bolja prilika.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Ali oni bi promašili, i to još očiglednije, da su pisali bilo šta i za bilo koga. Postoje, dakako, dobre slikovnice, uspele adaptacije, privlačne televizijske i radijske emisije, kao i duhoviti, poučni vaspitni
Ono što bi u samouverenoj socijalnoj pesmi, koja ima visoke utilitarne, i, dakako, umetničke ciljeve, bilo nesnosno i nepoetsko, ovde, zbog same lakoće tona, poseduje izvesnu čar.
Posečena je jedna plemenita sadnica, a korov je, dakako, nadživeo, i sve do danas buja. Veoma se obradovao jednoj književnoj nagradi koju sam dobio pre četiri-pet godina.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Sunčeva mati zapita ji lepo: — Imate li vi, deco, svoju rođenu majku? Ovi odgovore: — Imamo, dakako! Eno je kod kuće. A sunčeva ji mati opravi kući i rekne im: — Idite vi, draga deco, k vajnoj majci.
Kad ovaj već bio gotov s ručkom, evo ti starca na zecu, pa će Tarigori: — Pomoz bog, junače! Je li ručak gotov? — Dakako da je gotov, ali nije za tebe — veli mu Tarigora — nego za mene i moje društvo.
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
Ostavila sam ga da se ne izgubi. MAKSIM: Tako. Tražim, da poludim. SOFIJA: Zašto me nisi pitao? MAKSIM: Dakako! Da ostavim sav posao pa da pitam milostivu gospođu, gdi ću što naći.
SOFIJA: Ja mislim, bolje je tako, nego da krade gdi što dočepa. MAKSIM: Dakako! Mora ključ od podruma da stoji u vrati; zašto je milostivoj gospođi teško svaki čas zatvarati i otvarati.
Sad sluga mora da ima urednu večeru. SOFIJA (sleže ramenima). MAKSIM: Dakako! Kuvaj mu samo lepo, da te posle pripoveda, kako si dobra gospođa.
LEPOSAVA: Kako ću ići, kad nemam ni belu aljinu? MAKSIM: Eto, jesam li kazao! SOFIJA: Pak? Treba joj kupiti, dakako. MAKSIM: I na to da se novci troše. SOFIJA: Ko ima dece, treba da i drži čestito, ako nije rad, da mu se pokvare.
DAMJAN: Dakako; kud će ti bolje, nego kad skineš brigu. KUZMAN: Pak veliš, da ne kazujem ženi? DAMJAN: Bogme, ja mojoj nisam još
Ajde, neka prosi devojka momka. LjUBA: I to može biti. STANIJA: Što, što? LjUBA: Dakako. Najpre je žena dvorila muža i ne sme da sedne kad on ruča, a sad žena sedi u gornje čelo.
STANIJA: I žena gospodar u kući? LjUBA: Dakako. STANIJA: Teško i toj kući, gde žena zapoveda, a muž nije ništa. LjUBA: Muž je u kući muž, a žena je gospođa.
Kudrava kosa, nečiste aljine, nabrano čelo, pak eto ti filozofa. Ali mora i brojanice po sokaku da nosi. Dakako! Ko će drukčije u stanju biti misliti?! Kako uzmeš brojanice u ruku, eto ti misli same trče, kako god zecovi u proleće.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
A kakvo bješe to gr’oce i ta ženska glava! Materine oči a očine plemenite crte, nježnije dakako, sastale se u kćeri. Iza malijeh rumenijeh usana dva niza zubi, kao dva niza bisera.
Uz to, kako ga nevolja nagnala bješe da se ponešto pretvara, umno je otkloniti njihovo podozrijevanje. Dakako da je našao načina da se sa strikom sastaje. Vira pak čekala ga je i dočekala kao ozebao sunce.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ali, ako umremo mi — e, tad je već stvar sasvim drugačija! Jer, na svijetu (uključivši tu, dakako, i svemir), ima svega izobilja, pa i beskonačno mnogo.
Materija, dakako. Zgoljna materija. Ali takva, as dreams are made on. A uprav to je ono što je važno. Kad bi me neko prodrmao za ramena
Sasvim neočekivano, dakako, neslućeno, neshvatljivo, daleko i od najdalje pretpostavke. Kao što se to već događa. Obična naknadna nevjerovatnost i
Ja sam danas na onoj tački na kojoj ćeš ti biti za nekoliko decenija. Sad se ne prepoznaješ u meni, dakako. Znam, to ti ne laska, možda mi i ne vjeruješ. „Što priča! To su riječi starog probisvjeta, emeritnog ženskara!
Najkasnije oko dvadeset i pete, to je kod većine naglo prestajalo. Dakako, ukoliko im međutim nije prešlo u rđavu naviku, kao grickanje nokata, ili ukoliko za vrijeme tog pubertetskog
Neprestano ih tako splećem i rasplećem, pa splećem nove — sve napamet, dakako, u zraku: vi znate, oduvijek sam bio lijen na pisanju. Starac promrsi samo: — Hm!
to je da u njemu ima nešto zasićeno aromatično, rekao bih, jedan mali „štih” ciganskoga, u najboljem smislu te riječi, dakako... — Ali! Što govoriš!...
A to za glumca znači — laku noć! Dakle, bezuvjetno: komponenta pelivan i komponenta sujeta. Dakako, u jednima prevladava jedna, u drugima druga od te dvije komponente: karakterni glumac i heroina buffo i primadonna—
Ovo je privatna, pasivna smrt, smrt kao podnošenje. Smrt nauznačke. „Ja umirem , „Ja dajem život!“, „Ja ću poginuti”! Dakako, tu sam ja onaj koji nešto čini, tu sam ja glavno lice, gospodar situacije! Ne, dragi gospodine!
„Les nouades de Nantes” u poređenju s tim sušto su spomenarsko cvijeće!... država se, dakako, branila. Razumljivo! Svak brani sebe. Zaredale su masovne egzekucije, u industrijskom opsegu.
Naše ja sastoji se iz golog fakta bivstvovanja i iz primarnog, slijepog osjećaja tog bivstvovanja. Dakako, tome pridolazi i percipiranje ostalog postojećeg oko nas. I to nije neugodno; baš naprotiv. Ali to nije bitno.
Ne, to ne valja. Treba biti onakav kakav si. Dakako, za nekoga „biti onakav kakav si” znači imati volju, jaku volju. I tad, taj neka je ima!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad ovaj već bio gotov s ručkom, evo ti starca na zecu, pa će Tarigori: — Pomoz’ bog, junače! Je li ručak gotov? — Dakako da je gotov, ali nije za tebe, — veli mu Tarigora, — nego za mene i moje društvo.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Za šesnaest novčića uzela si litru vina za bolesnog sina. Zar se ne sećaš? —Pa, zdravi bili, i to mi naplaćujete? —Dakako! Ali meni mukte dohodi? —Imate ga u kući. A ono je za potrebu. Gospodar se naljuti, pa joj dobaci još peticu.
—Ala, da! — navali paroh nestrpljivo. Bilo bi bolje radi mira u puku. Kad ni druge, neka na otaru ostanu oba kipa! — Dakako! Onda bi' ja bio kao i vi: bio bi' idolopoklonik. Da ti bolje protumačuš: bio bi' neznabožac. — Bog s vama, ča vam je?!
Pavle se zamisli: —Ja bi' štogod i pregorjeo od moga siromaštva . —Dakako, — prihvati živo Toma, — ne možeš drukčije... —Reci mu da bi' mu dao nekoliko varićaka kukuruza...
—Pij, Cvijeta! — veli joj i kršiom gleda je. —Pijmo oboje! — prihvati žena. —Dakako, pijte, pa lijepo zajedno kući! —savetuje ih Pavle. — Da, zajedno, — nastavi. — Najbolje je tako, pošteno, pa se ne boj!
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Sve su to, dakako, manjeviše mrtvi jezički tropi, tj. kodirana su nova, prenesena značenja, ali i kao mrtvi svedoče – i svoje svedočenje u
Takvo poetsko pozorje zamislivo je, dakako, i opravdano, ali to može biti samo pesnikova konstrukcija/ilustracija paraboličkoga reda.
da pesnici, za razliku od logičara i naučnika, ne prelaze granice jezičkih pojmova i oblikuju u slikovnome (isto, dakako, važi i za glasovni) supstratu na kome današnja jezička značenja počivaju.
Taj rascep prirodnoga jezika na njegovo neutralno, opšte komunikaciono, normativnostandardno i na kraju, dakako, racionalno jezgro i, s druge strane, na markiranu, emotivnu, stilsku i iracionalnu periferiju, izgleda kao da je
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
VASILIJE: Nisam se nadao da ćete me s panduri terati. FEMA: S panduri, dakako, s panduri se teraju oni koji čest noblesa diraju. (Evici.) Šta si stala, te ga ne turaš iz sobe.
Sutra će te jedan prvi vilozof prositi. EVICA: Filozof! FEMA: Dakako. Nego sad idi, pa se nabeli i narumeni, da bi se pređe u tebe zaljubio, razumeš li? EVICA: A moj Vasilije?
FEMA: Tvoj je majstor bio, da ti kažem, magarac; ti treba da budeš pametniji. JOVAN: Šegrt od majstora? FEMA: Dakako, medvede! — Vidiš i ja kako sam se promenila. Da znaš, ja ti više nisam majstorica. Gospođa, frau fon, ili ma... ma...
JOVAN: Boga vam, majstorice, da l’ bi vi nosili čizme s mamuzama kad bi to bilo u modi? FEMA: Dakako, to se zove nobles. JOVAN: I pantalone? FEMA: Zar ti nisi vidio da madame nose frak? JOVAN: He, he!
JOVAN: Da joj čitaju molitvu. MITAR: I ona ti je zapovedila da se tako obučeš? JOVAN: Dakako. Ja sam njen pedinter. Sad moram sve drugojače urediti nego što je dosad bilo. Vidite ovaj orman?
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
A tako mi i Osman kazuje da je baš glavom Stanoje dohodio... TREĆI TURČIN: A dakako!... PRVI TURČIN: E, zla poganika!... DRUGI TURČIN: Još nešto ima. Vele da je nekakvu curu baš samome veziru oteo.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
VUJO: Slobodan?... Slobodan, dakako!... A zla vi sreća, vitezi, da kakvi će ni bit’ gospodar, nego slobodan?... Juče — e nije bogme, nego baš odjutros, i
BOŠKO: Kakve pomoći? BOGDAN: Zar joj i pomoć obeća? VUJO: Obeća, dakako! Kad bude nužde, veli, i dok se porazgovara sa poglavarima, poslaće u Veneciju jednu tisuću crnogorskih sokolova.
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Biće ono sa maćuhom? —Ha, ha, sa maćuhom, a dakako! — jedva dočeka Pavle. — Ma vele da nije bio kriv Radivoj. —To sa svojom maćuhom, drugom očevom ženom?
— Ali jeste li čitali? — upita ga pod utiskom novinarskoga članka što ga je toga časa čitao. — Ali, dakako da ste ga vi čitali, vi koji pratite politiku, jedan od boljih naših domoljuba i prvaka najmoćnije stranke.
Moral treba da caruje nada svim i svugdje... — Moral? — prekida ga Ilijin odvjetnik. — Jedna lijepa riječ! —Moral, dakako, moj dragi doktore, — potvrdi sazda Jovo i posegne za novinama. — Čujte, molim vas ....
— A da, da, treba! — potvrdiše drugi. I trebaju priječnice i klinovi za učvrstiti nosila ... . —Dakako da treba! ... —Ali ima još jedna, — opazi starješina. —Trebaće naložiti veliku vatru oko mrtvaca, da omekša...
u narod, upropastiće ga; zato mi, sveštenici jedne i druge vjere, imali bismo narodu prednjačiti dobrim primjerima... Dakako, hoće se dobrih djela, a ne samo riječi.
— Dakako da hoće, — potvrdi gazda, dokučivši kud šiba pop—Vranina Besjeda, pa mu pade na pamet koliko škode mu je zimus nanio, k
— Rade i onako dosta! — reče k'o za se Ivo, sjećajuć se umorne družine. — Dakako! — plane šjor Luka. — Koliko si samo dosada izija za svu godinu hrane, zaleglo bi cijelom selu. Hm, pa da bi zašto!
— reče politički upravitelj i zamjenik državnoga odvjetništva sucu, kad stranke iziđoše. — Dakako... stvar je očita! — Rekao sam ti odmah da ću ih uloviti.
Kad puste staroga Antu, poći ćemo u varoš u notara. — Ča je od notara potriba? — opazi stari. — Bravo! Dakako! Ne bacam ja novac tako! Njegov dug preći će name, a ja ću se uknjižiti. Dakako.
— opazi stari. — Bravo! Dakako! Ne bacam ja novac tako! Njegov dug preći će name, a ja ću se uknjižiti. Dakako. — To će još proći vrimena, a ja ne mogu čekati... — Molim, kad ste dosada čekali, možete i još. —Bićete plaćeni...
— Drži ruke u džepovima i nagnuvši malo glavu osmjehnu se na nj: — Lijepo! I u Americi ima dosta pametnih ljudi! Dakako! — Sigurno! — jedva izgovori Ivo, i osjeti da ga nešto golica na smijeh.
Blaženi veliki gradovi! — Dakle, čekaćemo dok stari Ante dođe! — reče stari zamišljen. — Dakako! — A ne bi mogli i bez njega? Vi mi isplatite, ja vam potvrdim, pa mirno! — Nikako, dok on ne dođe!
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
— Nismo ga nikada ni imali u smislu onom koji vi sada držite na umu. Kosovo, dakako, ne znači za Pavla mnogo. On je svetski Jevrejin rodom iz neke palanke, kao toliki drugi.
devojčica volela više no mnogo, i možda s najvećom i neprekidnom, i uvek uznemirenom brigom za njegov život — što je, dakako, mučilo i oca i dete. Čim se gospodin-Vasa jače zakašlje, Sokine se oči napune suzama.
Mnogo vazduha, telesno vežbanje, i, kasnije, vrlo umerena hrana, i, dakako, više no umereno, ili nikako, piće alkohola.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Tada je gdjekoji k drugu okrenuv se reko ovako: „Ao, Hektora sad opipavat je dakako lakše negoli kad je lađe zapalio žarkijem ognjem!