Afrika
U Dakaru, koji je zborište svega što se vuče po moru, između Južne Amerike i Evrope, svega takođe što ide na Daljni istok a ne prolazi Suecom, postoji čak i jedan tabaren sa sasvim izuzetnim programom, kako mi kažu u mom hotelu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
to prvi put čuju – kako se čuje da, iz Rosije, dolazi sin rosijskog generalmajora Jovana Stojanova, koji je neki njihov daljni rođak, pa će mnoge ljude da povede. A kako se Komanda sad pašti da mnoge, upisane, u Temišvaru, zadrži.
Radičević, Branko - PESME
vladaše tišina, — Ovako bija onaj sanak moj, — Umilno na me gledaše svetlina, Bezmerni koju slaše zvezdâ broj, I daljni glasâ ču se tad milina, Umilnija neg slavka što je poj, I bliže ovaj dolazaše zvuk Kroz tavnosjajne noći bajni muk.
Petrović, Rastko - AFRIKA
U Dakaru, koji je zborište svega što se vuče po moru, između Južne Amerike i Evrope, svega takođe što ide na Daljni istok a ne prolazi Suecom, postoji čak i jedan tabaren sa sasvim izuzetnim programom, kako mi kažu u mom hotelu.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Vršine im se jednako gube: pramičak po pramičak dima otkida se od sjajnih vrhova i polako plovi u daljni nedogled; a temelji im se jednako obnavljaju sve novim i novim klupčadima i smotuljcima dima što bez prestanka izbijaju
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Ono more, što kad rikne, Zadršću se daljni kraji. — Ta strahota daklem ume Da se stiša i zataji! Ko ga gleda, ne bi rekô Kol’ko s’ u njem mrtvih snova,
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Tebi sam pomaže nebesna volja, I sad ti se pokazuje sudbina bolja, Svi bližnji tvoji tebi dobra žele I daljni se narodi tvom dobru vesele. Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi I Serblje vozbudi!
Ilić, Vojislav J. - PESME
Kad sunce spusti kose zrake, I tiho padne suton bled, Sakrivajući u oblake Bosanskih gora daljni red, Ja samac bludim po obali, Spokojan, tih u miru tom, Pa slušam, kako šume vali U nemirnome toku svom; A misô moja
svoje stado goni, Kao mladi faon po rosnome cveću; S Akropola tvrdog uzvici se hore, I jutarnja straža kliče u daljini; Daljni istok plamti kao rujno more, Da pozlati glavu carici, Atini. Sve radošću diše.
A kad rumena zora ozari visoke gore, I daljni pretvori istok u sinje, plameno more, U vidu zmajeva, zmija i groznih gorgona, hala, Vojska se sa strašnom vikom k
Petrović, Rastko - PESME
tad oči nebesima, nada mnom se plavilo rađa, Pogledam dole, i beskrajnih svetlih izviranja je java, I kruži magleni daljni dah, sedefom, dok mleko se rađa Na očima ruke providne, čežnjama mi zanosi glava Govorim, a glas moj, sa nebom, ko
Odjednom u svom toku, probivši bok planina, Izbiju te svetle reke ko zračni izvori; Ko oganj daljni kraj kog spavaju psi čobanina, Ta prva plamena zvezda, na mračnom nebu, gori. SA SVETLIM POLjUPCEM NA USNAMA To, to!
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ne znam ako i po redu stojeći Jedni za drugima, I onim iz daljeg jednako dostiže prosvetljivanje, Il' mu daljni od prednjih se S merom sjakaju?