Obradović, Dositej - BASNE
vreme spavati, prohodati se i proigrati, zadati telu i krovi potrebno dviženije, i uzdravlju soderžati ga, ovo nije danguba, kad samo u svoje vreme biva. | Natura je premudra, po njoj se valja s razumom vladati.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Će odeš u Beograd, potrošiš pari, ćeš dangubiš. Će ti košta, more ej! Ne ti se fati ni petnaest oka. — Ono jes', danguba, ali baš ne mogu po to — reče Tiosav i pođe. Ćir Trpko uhvati ga za torbu. — E ti dam dvaest i eden! 'A'de, 'a'de!
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
iščezlih žena u tamnim haljinama, zaboravljene premijere i moj drug Sead — profesionalni statista u gomili protuva, danguba, pedera, lezbijki, sirotinje, lovaca u mutnom i ostalog sveta zaljubljenog u perverznu privlačnost reči: teatar!
Kostić, Laza - PESME
JAVOM I MED SNOM 66 MEĐU JAVOM I MED SNOM 67 DIM 68 POSTANAK PESME 71 U NOĆI 73 MOJA DANGUBA 74 SPOMENI 76 NAD KOSTOM RUVARCEM 77 NA PARASTOSU VUKA ST.
Bar ljubav moja taka je: — oh, al' ste joj prikladni! — i ona je, ko noćni san, iz žarkih nikla dni. MOJA DANGUBA (Odlomak) III I sada Mi priviđenja razbuđuju ponoć snovnu, bledi redi od obraza, bližnje duše, drage seni, oživele
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
KNjIŽEVNOSTI Ivo Ćipiko PRIPOVETKE NA POVRATKU S RADA 2 BRAĆA 21 CVIJETA 32 ANTICA 53 STARI SVETI SPIRIDON 77 DANGUBA 84 U STRASNU NEDJELjU 93 PRELjUB 99 IVO POLIĆ 121 NOVI HRAM 131 DOMAĆIN 137 PRIPOVETKE NA POVRATKU S RADA Hvatao se
— Muči, ženo, to su naši muški posli! — prekide sanjiv pošljednju Zdravo, Marija Žižica i utrne svijeću. DANGUBA Pun mjesec s vedra neba razliva se selom, srebri čistine, obasjava vazduh treptavim bljedilom, u kojem se bjeluskaju
Poda nju pao osjen, zamršen, ispremiješan bljeđom i tamnijom svjetlošću. U tom osjenu podbočio se Danguba. U ustima mu kamiš; iz lule se odavno ne dimi, ali on kamiš jednako po ustima premeće, udiše u se vazduh i izdiše.
— javi se iz postelje sestra mu usjedjelica. — Na večeri, kao i drugi ljudi, — odgovori Danguba mirno. — A da, kako si vrijedan!...Ostavila sam ti u bakrici malo pure, pojedi! —Nezačinjeno, a?
Ostavila sam ti u bakrici malo pure, pojedi! —Nezačinjeno, a? —Grjehota, ne možeš jesti navarne! Danguba užeže šibicu, nađe bakricu i, u mraku, časom pojede puru.
Mare se podrubila, smrče širokim nozdrvama, plete bječvu i redi katkada svoju zelen. Odnekuda k njima bane Danguba, ustavio se kod njih, gleda ih desnim okom, tapka nogama i podsmjehuje se; glođući pocrnjeli kamiš, mrmolji kroz zube: —
Dolaze i kupe se siromasi i kljasti da isprose koji novčić. — Danas je subota, njihov je dan, — ruga se Danguba i, držeći ruke u džepovima, ponosit veli: — Zašto se ne nauče ne jesti?
Ona uze ribicu u ruku i, zalažući se, sjede do njega. Poslije ručka pije jedno za drugim vino iz tikvice, i Danguba, namirivši se, već se ogleda gdje će da proljenškari po običaju, dok vrućina mine.
Smjestiše se jedno do drugoga. Danguba ubrzo zakunja; ona ga gleda i pomalo pijucka iz tikvice. Kunjajući, osjeća njen pogled nad sobom, i nekoliko puta opazi
— Koji ti je vrag! — i ne otvorivši očiju muca postiđen Danguba, okrete se i leže potrbuške. — Ali ti nisi muško? — dočeka Kate.
— Kate pako zna svoju: Danguba ima nešto svoga, pa, rodivši dijete, tuži ga sudu, a sud dosudi hranu djetetu i njoj odštetu, te ono malo što imađaše
To je bio prvi i pošljednji put u životu što ga je žena poslužila, pa eto i taj se desio u zao čas! ... Danguba je na to već zaboravio, i sada, na toplome suncu što ga tako ugodno zagrij eva, čisto uživa.