Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ni svjaščenih ščadit glavi, niže sjedin, niže slavi, molbi ne slišit, darov ne smotrit podajemih, no spešit na sud i odložit trud ves zemni.
Nadežda i ščastije, sad mnje oproščajte: dosta so mnoju igrali jeste, od sad igrajte s drugimi; pokoj duši vsjeh darov jest najlučši. 1816.
Al’ što pleme u ljudstvu junačko, I darov’ma od starine slavno, Pokraj duha, pa i srca snage, S opsenljivim čin’ma, Da na javi, k’o kad smrtno spava, Sa