Upotreba reči dedi u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Čim svrši s dedom u školi i što mu je već kao učitelju dužnost, a on alat u šake, pa majstoriše: gradi dedi računaljke, tablice, i sam izmišlja neke sprave da im pokaže što — da bolje upamte.

Dučić, Jovan - PESME

I unuci idu kud su išli dedi, Na kamenu istom oštrili su mače; I strašnu legiju, i od gneva jače, Vodi sjaj daleke carske propovedi.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ako baš mora biti, daće im decu, kad pođu u Rosiju, ali dotle, neka budu malo radost, babi, i dedi! Čestnjejšeg Jurata Isakoviča je to, jako, dirnulo.

Neka se s njim nosi! A ti gledaj posla! Valja skoro večerati! Starac je zatim izvadio kesu, pa ga pozva: Odi dedi da ti dam para! I dade mu nekoliko turskih parica. A on je bio malo stao, pa ga gleda, da li je dobar, kao onaj drugi.

Čuvaj mi ovo! Da vidi deda Gavrilo, šta sam dobio! A mati mu uze pare, pa mu reče, tiše: Idi sad dedi! Poljubi ga u ruku!

U tom mu deda uđe na vrata i povika: Šta si mi, Kezo, doneo? A on se onda okrete materi i poiska čuturicu i dade je dedi Gavrilu. A deda Gavrilo povika: Živ bio, sine, kad si mi ovo doneo! A hvala i prijatelju Luki!

bi prevario, on će mu, za boljše učvršćenje uzajamnog prijateljstva – zur Befestigung mutueller amitié – ispričati o tom dedi Mijailu po nešto, a ispričati, po nešto, i o stricu Janku.

Njenog je muža to ljutilo. Đurđe joj reče da nema šta da brine, da nema šta da brinu. Nisu deca ostavljena tuđinu, nego dedi i bapcu. Bapcem je Đurđe nazivao, ljutito, svoju taštu, Agripinu Bogdanovič – čuvenu lepoticu.

Po želji svoje tašte, gospože Agripine Bogdanovič, Đurđe je morao da ostavi decu u Novom Sadu, dedi i bapcu. Gospoža Agripina je pustila ćerku u Rosiju, samo pod uslovom, da ostave decu u njenoj kući.

A kad rodi, prvo, u Rosiji, doći će da pokaže dedi, unuče. Nije Moskalj preko mora. Ide na put, dok je mlada. Prema Aninom pričanju, Pavle je stekao utisak da je sad u

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Koeficijent korelacije između stručne spreme i stava prema dedi je 0,29 (značajan na nivou 0,00). Roditelji sa sela imaju pozitivniji stav prema deci, odnosno više su skloni da

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

To su svakojake skitnice, božji ljudi, zgubidani i sanjalice, ona silna bratija koja o Miholju-dne dolazi u goste dedi Radi. Svako od njih odnekud sluti viši red po kojem postojimo i umiremo.

O majci, ocu, dedi, babi, sestrama i braći Lukić peva kao dete koje poetizuje svet: Svakoga dana kad s posla dođe moj tata meni kosu

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Razmile se svuda po varoši i samo profuravaju kroz kafane. Pošto ih nema dovoljno za svirku, uvale svom izlapelom dedi gitaru u ruke, nameste mu prste kako treba, gore na žicama, i viknu: „Drž de, mator!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Umače Toša, zadihan, ljut, sakri se dedi pod širok skut. U isto vreme evo i Žuće, šulja se kao zverka, kraj vode vreba, uporno keba jazavca, kuma Žderka.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Sve to nije lako — potrebno je držanje viteško, Biti lak kao perce, srca ganutljiva, Dedi, međutim, to ne pada teško: U tome i on joškako uživa.

ZAŠTO SU NOKTI NA LEVOJ RUCI PODREZANI PRIMERNO, A NA DESNOJ NIKAKO Dedi nezgodno, pa se premešta S noge na nogu, kao iznad zajaza: „Šta mogu, leva mi je ruka nevešta, Spora i lenjiva poput

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Što je najgore, ona je svom mužu, Sofkinom dedi, padala kao neka rođaka, istina ne po krvi, po ocu i materi, ali ipak po nekom stricu.

i posle će mu ispričati o njima, svojim gazdama: Sofki, materi joj, ocu, a najviše o njihnom dedi, kod koga je ona služila.

Ćosić, Dobrica - KORENI

I Tola Dačić lepšu je mladost imao od mene. Ni po odelu se nisam razlikovao od slugu. Dedi Luki lakše je bilo. Živeo sâm, kao vodeničko pseto. Glavu i srce si mi zgnječio Vukašinom.“ „Prestani!

posle dve godine boravka u svetu pisao: „Sinoć sam se setio našeg razgovora pred moj odlazak i celu noć misli o o dedi Luki.“ Mesec se s prozora popeo na krov. „Vreme ti je da spavaš, Vukašine.“ „Ne mogu. Nikad psi nisu ovoliko lajali.

“ Znao sam o čemu misli. Kasnije mu je rekao: „Ovo što sam pričao o Luki Došljaku...“ „O mom dedi.“ „...Jeste, o mom ocu. Možeš da zaboraviš.“ Zašto sam mu to kazao?

“ „...Jeste, o mom ocu. Možeš da zaboraviš.“ Zašto sam mu to kazao? A to što mi je u pismu napisao da je o dedi mislio celu noć, slagao je. Imao sam pravo što ni Đorđu ni njemu nisam mnogo pričao o svom ocu.

“ Pitao je tako jer se bio setio da će deca pre reći dedino ime nego očevo, zato što deca radije govore o dedi. Pitao je i zato što se, krijući nadu od sebe samog, nadu sa dna svesti, trenutak-dva, ipak, ponadao da će neko dete

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Pevao mu srpsku slavu i srpske junake Pevao mu ljute bitke Muke svakojake. dedi oko zablistalo, Pa suzu proliva, i unuku svome reče da gusle celiva.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Sadrazan preputuje četrdeset konaka, i nađe dedu. A dedi došao oni dan, pa počeo plakati i ne prestade za dva sahata; a zatim počne se smijati i ne svrši za četiri sahata.

Da ne bi sve pare uza se vlačio, odbroji ono sto i pedeset groša, a ostalo ostavi jednome dedi, koji je u dućanu samo ćitabe prodavao, jer mu se on učini ponajpošteniji.

Pošto je kupio što mu je trebalo, a potrošio sve pare do vižlina, ode k dedi da primi pare, pa da ide natrag u Bosnu.

Kada je k dedi u dućan došao i pare zaiskao, reći će mu deda: — Kakve pare, ako si Turčin? Ja te, valahi, nijesam nikad vidio, a

Kada vidiš na dućanu da sam ja razdriješila ovu bošču, onda dođi pa reci dedi: „Došao sam, dedo, da mi dadeš one pare što sam ih kod tebe ostavio.

Pa razvi bošču. Sinuše, majčin sine, dukati, biser, drago kamenje i drugi skupi adiđari, te dedi stadoše oči, pa će veselo: — Hoću, hanumo, što neću?

Taman oni u tome razgovoru, bahnu Bošnjo kao iz rukavice na dućan, pa će dedi: — Dragi dedo, došao sam da mi dadeš ono para što na amanet kod tebe ostavih.

Kada to vidje hadžinica, savi bošču, pa se lijepo zahvali dedi što bi joj amanet pričuvao. Dedo vidje da je prevaren, pa brže-bolje potrča kući, i nauči ženu da tuži Bošnju da joj je

te mu nađe pare, još se više uvjeri da je on zaista njezin muž, pa mu oduze sve pare i dade dedinici, te ona ode rahat dedi, a Bošnjo siromah opet mahajući šaka. Šta će? Ko jadniji, ho žalosniji od njega?

Dedina žena odleće plačući dedi, pa mu ispriča kako joj je kadija jedinca oduzeo i Bošnjaku ga preteslimio, pa stade naricati i dedu kleti.

— Dobro, — reče hadžinica — hajde donesi pare pa plati, a dedi kaži: „Ko pod drugijem jamu kopa, sam u nju pane.“ Dedo izbroja pare i primi sina, a hadžinica izdvoji najprije sto i

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

puna, kao mleko bela prsa, mećala, strepeći da ih ne povredi, svoju vrelu ruku na njih i mislila o sebi, majci, ocu, dedi. Dedi, hadži-Arsi, koji je bio prvi, čuven, u bisagama para donosio, imao tolike čivluke, njive, vinograde.

kao mleko bela prsa, mećala, strepeći da ih ne povredi, svoju vrelu ruku na njih i mislila o sebi, majci, ocu, dedi. Dedi, hadži-Arsi, koji je bio prvi, čuven, u bisagama para donosio, imao tolike čivluke, njive, vinograde.

samome njenom kraju, gde je Sofka, usamljena i zahvaćena jakom erotskom ekstazom, prvi put „mislila o sebi, majci, ocu, dedi. - Dedi, hadži-Arsi, koji je bio prvi, čuven [. . . ]”.

- Dedi, hadži-Arsi, koji je bio prvi, čuven [. . . ]”. 66 Prema zamisli, dakle, pripovedanje je trebalo da poteče iz Sofkine sve

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Da nisu grobovi?... Grobovi nisu. Pogaženi su! Gadne tuđinke noga pogana Iskršila je venac lovorov, Što su mi dedi sa vekovima Na spomeniku svoga imena Viteškim radom verno nizali... Osveto, sele!

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

I to starog novca, koji je baba krila, i ni dedi, pokojnom mužu svom, pa sada ni sinu, ocu Mladenovom, nikom ne kazivala, kao da se bojala da oni, ako vide kako imaju

Stanković, Borisav - TAŠANA

Ne znaš ti. KATA Pa dobro, čedo, onda eto ti deda pa mu kaži. Ja odoh da skuvam kafu, a ti sve dedi kaži. (Odlazi.) MIRON (Tašani): Da nisi bolesna? TAŠANA Ne, dedo. Ali sedi, sedi, molim ti se! Oh! Ne znam ni ja.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

A „deda” mora malo pričekati dok se presele u veći stan koji im je sad zbog Anđelije potreban. Komšiluk je pročitao „dedi” pismo. Starac uze da sprema na gomilu stvari. Suze su mu tekle i kad je znao i kad nije.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti