Upotreba reči detinji u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Stani-de! — reče. Lazar stade i pogleda ga. — Je l̓, more? — Šta, babo? — A, loj li ti detinji, ti tako zar?... A?... Lazar ne reče ništa, samo obori glavu, jer razumede pogled očev. — Ha-ha-ha-ha!...

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Dizao je žižak, da te male ruke vidi. Čuo je, katkad, i detinji smeh, pa bi skočio, posrćući, a kad bi otvorio pendžere, ili jurnuo na vrata, da ih otvori, susreo bi Varvaru i

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Sa praga te kućice, duž obronka brega, videlo se, nad rekom, uvek, daleko. Iz zemlje cele izbijala je, otuda, toplota. Detinji plač ne samo da nije odbijao od te kolibe njene ljubavnike, već ih je, činilo se, privlačio. Išli su k njoj kao na litiju.

Naprotiv, nimalo tužan, čuvši detinji plač, on zaigra iza svoje krmače, veseo. Selo je spavalo, kraj sve dreke i vriska, te noći, i niko nije video ni

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

“⁵⁵ Postoji u našem narodu i više tabua vezanih za povijanje, Na primer, ne valja da majka savija detinji povoj od sebe, nego ka sebi, da bi detinju milost ka sebi privila.

Zato je običaj da onog koji najpre ugleda detinji prvi zub, majka daruje košuljom.⁵⁷ Nicanje zubâ olakšava se kupanjem u toploj vodi: „Kad detetu niknu zubi, majka mu,

U gornjoj Krajini detinji zub kvrcnu nečim gvozdenim (najbolje je čelikom) govoreći pri tom: „Oj, zubiću biseriću! kako ovo gvožđe stanjo, tako i

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

— Tvoja sam, tvoja! — začuje se detinji glas iz zemlje. Pravi gazda čuvši to trgne se, i sudija presudi da njiva pripadne onom koji je nepravedno traži.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Negde je zagušilo. Čujemo kako treba propustiti seljačka kola, sa izbeglicama. Vočići mile, škripe kola, i čuje se detinji plač. Tek kada se razdanilo uočili smo koliko su ispijena lica u ljudi.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

« — zapita se ona bojažljivo, anališući sa zebnjom svoja osećanja, ali se odmah umiri. Nekakav đavolast, detinji osmeh pređe joj preko usana i ona baci pogled na Gojka, onako u koso, ne osvrćući glave k njemu.

Stade da se pribere. Beše se veoma umorila i uzbudila. Priđe k vratima i oslušnu. Čuje se muški glas, pa odmah za njim detinji. »To je učitelj... onda će ovo biti«, veli žena u sebi i prilazi drugim vratima. Ne čuje se ništa, ama baš ništa!...

Kako je radila preko godine, tako nastavi i na ispitu: stade vikati pa decu, ljutiti se, umalo ne počeše stradati detinji čuperci.

Šta je ovo ?!... Je li mogućno da ovaka žena ima ovako nevin, ovako detinji izraz lica?... O, to su joj lice morali nabaviti svi demoni iz pakla!...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Ti sjajiš kao iskopan stari mač. U Tebi sve vaskrsne, i zaigra, pa se vrti, i ponavlja, kao dan i detinji plač. A kad mi se glas, i oči, i dah, upokoje, Ti ćeš me, znam, uzeti na krilo svoje.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Trže ga iz tog zanosa vrisak detinji. Odmah do njega stanovao je neki sudija s porodicom. I, eto, dete se probudilo i nadalo vrisak.

odskoči sunce visoko i njegovi topli zraci, prošavši između razmaknutih zavesa na visokim prozorima, padoše na čist detinji krevetić, mali Bora sanjaše neobične snove, mršteći se kad-što u snu i trzajući nervozno desnom ručicom, koja mu ležaše

Ćosić, Dobrica - KORENI

Slatko su mu grejali nedra. Sitne i tople detinje pesnice. Laki i meki detinji prsti. Oči što sve vide. Otegnute pesme na mesečini kad je put ravan a šume iz daljine silaze u polja.

To je ona sa onim očima, zaključio je u sebi slušajući kako detinji prsti obesno jure po klaviru. Samo ona sa onakvim očima može toliku galamu da diže dok joj brat plače; znao je da je

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

— Tvoja sam, tvoja! — začuje se detinji glas iz zemlje. Pravi gazda, čuvši to, trgne se. I sudija presudi da njiva pripadne onom koji je nepravedno traži.

Petković, Vladislav Dis - PESME

kod nje snage Da crne slike sve odjednom skine, Da mi izdvoji iz paklene jeke Dan zdravog sunca, jedne oči blage, Osmeh detinji, miris duše meke, Dok se svet rve i dok masa gine.

Zamrle duše, samo dršću prsti, K'o snaga gde je tek zaboden mač. Poneka glava skriveno se krsti. Još znak slobode detinji je plač. 1916. POSLE ALBANIJE Tako nas ostavi sloboda i sreća, San velikih dana i pobede hor.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Iz obližnje uske ulice, sa visoka, pronosi se noćnim vazduhom i razabire detinji plač, pun prkosa i ljutine. Uz morsku obalu, pak, šeta se odmerenim korakom financijalni stražar, utegnut u kabanicu i

Krakov, Stanislav - KRILA

Branko je ćuteći mleo kafu, a drugi posilni pleo vunene čarape. Imao je detinji osmejak. Senka od šatora bila je usijana.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

osetih da me sastrag zagrliše dve male, koštunjave, suhe i hladne ručice, a na samom uhu nekakav slabačak, potmuo detinji glas prošaputa mi: — Čičo! pusti i mene da se tu malo ogrejem! Mene prođe jeza... da li ja ovo sanjam?...

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Vele, kada čovek ostari, da se u njemu ponova javljaju nekadašnji detinji osećaji i, što više stari, sve se više vraća u dečji mentalitet.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— veli potpukovkik Petar. — Sigurno ne gledaju vojnika koji umire. Na to smo već navikli. Približismo se i čusmo detinji plač. — Mamo... mamo! — čujemo uzvike. Kao da smlati nešto ljude.

Stotinama svakoga dana!... A sutra će i onaj. Kao da čeka na red. Začuh detinji plač, te se digoh. Mića se zacenuo, a jedan mu stavio pred usta krišku hleba.

I ja nemam ničim da napojim svoju dušu do uspomenom na svoga maloga druga, čiji me vedar i detinji osmeh podseća na nebo, kad se sunce rađa... Ovo ti pišem kao dežurni, dok svi ostali spavaju. Noć je već duboka.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

A zorom rano, to je detinji život. STRAŠNI KRČMAR Sami vidimo da svakom ovo vreme skoro prohodi i tako to brzo proleće i prha kano kad gladan

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti