Upotreba reči devetoricu u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

On je udov, kaže, za njim ne ostaje, da prosi, niko. Ne žali umreti. A našao bi još devetoricu, u Engelbirti, za tu avanturu.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Ko zna nisu l’ porobili poštu? — Doduše, lopova svud ima; nedavno su u Košici obesili devetoricu, što su napali tri trgovca baš iz U. Niste li baš vi ti trgovci?

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

o broju đaka, pa onako u šali pomenu, kako Gojko ima manje dece od nje, i smejući se reče: »Ništa, ja ću njemu pokloniti devetoricu, pa onda da imamo oboje po pedeset đaka.

o čemu to govore?... Kakvi đaci... kome oni trebaju ?... Aha, znam... to je od onoga« i sa tim sećanjem na devetoricu đaka pojavi se u njoj sećanje i na sve ono, što je u vezi sa tim. Ali je ona već navikla da ugušuje misli o tome.

pa opet ih obori, nakašlja se malo i progovori kao istrke: — Treba da se izvrši naredba Ministrova, odvojte mi devetoricu... koje vi hoćete. — A moraju li se oni zasebno upisivati ? zapita Ljubica, gledajući ga nekako čudno i tužno.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti