Obradović, Dositej - BASNE
A da kad smo taki, zašto se ovo govori? Za milu dečicu i za neporočnu i bezlobnu junost! Svaki roditelj prirodno želi i nastoji da njegova mila čada i vrednija i bolja i
Čelovečestvo! Dobro|djetelji! Kad ćedu vas već jednom i velmože čuvstvovati? Kad ćedu smatrati na nagu i gladnu dečicu trudoljubivoga i neumorenoga zemljedelca s ovim blagorodnim čuvstvovanijem: ovih je telo kao i moje, u njima krov teče
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Onda se vraćao kući pun zlovolje, te je praskao i vikao na ukućane, na žene, pa čak i na veselu dečicu... Ali u kući nije imao mira nego izide u voće, pa iz voća pogledom punim pakosti pogledaše na kuću Aleksinu: —
šumskom sklopu siročad srpska tražaše zaklona od ljute, nečovečne najezde, što je ubijala starce i čerečila nejaku dečicu... Preko stotinu porodica bilo je na tom jednom mestu, a sve je živelo jednom dušom kao da je jedna...
Ako ste dokonali da se uklonite — uklanjajte se što pre!... Idite!... Vi imate svoje kuće, svoje žene i dečicu — ja nemam ništa sem želje da se Turcima svetim!... I ja ću im se svetiti!...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— da si ti živ i zdrav! — Marice! — Mitre! — Šta ti to veliš, Marice? — Velim: da bog poživi tebe i onu našu dečicu! Nije nas hranila ni kuća ni livada, nego ti, hranitelju naš! Nećemo mi biti nijedno gladni dok si ti međ' nama!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Naopako! Kakva nesreća? — izleti pop Spira. — Kako, kako? Da se nije otkinulo klatno, pa poubijalo jadnu dečicu? — Nije, — viče Arkadija sav zaduvan, — nego nešto još gore! Došli su Njegova Ekselencija Gospodin Vladika...
— reče i jedva skide Radu s kola. — »Blago njemu!« — reče u sebi putnik, gledajući lepu rasplakanu dečicu, koja su se poređala kraj kola i stajala u redu kao kakvi mali krivci i krupne im suze kapale po odelu i rukama i dole
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
On je među njima bio ne samo najstariji, nego i najsiromašniji, a imao je sitnu dečicu, šestoro. Nije smeo ni pomisliti da se, kao braća, naseli, u traktiru, nego se bio naselio, kod svojih, razvojačenih,
Vratila se, i sad žive sretno. Oboje su sretni i zaboravili su šta je bilo. Gospoža Femka ima divnu dečicu. On ih je sve video, u njihovoj kući u Budimu, kad je u Kijev dolazio.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Istina je međutim to da je njegov brat na vojni, i da je neko morao primiti nejaku dečicu, a istina je i to da ona leži na samrti i da on o tom hoće da govori sa patrijarhom, jer tu ima nešto i patrijarh da
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Čudno !... Ali znam, to je sve ona prokleta moja surovost. Šta ću, ne mogu drukčije !« I ona skloni svoju dečicu za školu, reče im da se tu igraju, pa se onda polako približi Gojku.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Muči se čovek, šta će!... Lepo je tešio moju ženu, milovao moju dečicu i dao im šaku oraja... (Pop Jovica ima običaj da »lori« deci oraje, kad ih zatekne da igraju na ulici, ali odmah taj
I svaki veli da je došao da se nauživa, gledajući moju primernu suprugu i dečicu... Tom prilikom se svi žale mojoj ženi, kako im se ne mili svoja kuća, kako ih sve nešto vuče ovamo...
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
[h]romi, ni sakati, imajući prekrasne gruntove s kojima bi mnoge familije izobilno mogle živiti, danak caru plaćajući, dečicu svoju [h]raneći iubogim poma-žući. Kaluđeri sami bez prošnje ne mogu živiti; kako je kaluđer, mora biti prosjak.
Oni su mene nazivali svojim mladim učiteljem zato što sam ja nji[h]ovu dečicu obučavao čitati, pisati, nekima sam predavao i tolkovao katihisis kako sam mogao; boljeg od mene tu nije bilo, zato sam
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Pas se prvi pojavi u našoj sredini, pozdravi dečicu mahanjem repa, a mene lajanjem. Ali had ga oslovih po imenu i pomilovah ga on uvide, i po držanju dece, da sam prijatelj
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
“ Počeo je Jaćim i sa trotoara već da silazi, barjacima raznim da pritrčava pa da ih celiva, dečicu da grli, bodri i sokoli, a sav je već rashodovan, i čakšire mu prugaste otkopčane, i znoj mu lije niz obraze, i
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ot godine ot dve dečicu uče Ugoditi momkom — kako ne muče! Šopfe, topfe i zulofe, salup midere Pravo kroje pre neg' jedno što se izdere, Svaki
Nastasijević, Momčilo - PESME
Zmija ga jedom začedila, Na dojci se skoturala, S mlekom da jeda podoji, Gini mi ginulo malo. Dečicu redom podavila, Belu mu nevu ostavila, Lepotom je naresila, Gini mi ginulo malo.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Subotića (1817–1886), zasnovana na elementima narodne lirike, koja peva o ljubavi roditelja prema deci („Pesme za malu dečicu“ sadrže šest pesama, ciklus „Vidosava“ devetnaest).
Stefan Rajić: Naravoučitelna knjižica za dečicu Gospodinom Joakimom Hajnrikom Kampe Njemeckim jezikom sočinjena, a s njemeckoga na prostij serbiskij jezik
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
I sećam se, kad god sam docnije, kao đak koji već uči fiziku, viđao dečicu gde igraju sa čigrom, kako sam ih sažaljevao. — Ah, dečice, — mislio sam u sebi — kako vas žalim, kako vas žalim!
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
ne ustruča ni ušundiše se: cara se ne boji a ni koga mučitelja, patrijarha ni vladike ne počituje, starce ne štedi, dečicu i mladež ne poznaje, udovice ni sirote ne žali, lepote i krasote lične ne miluje, blaga ni kamenja draga za iskup ne
Ako ga ko tome prinudimo, to znamo kako nas plaši blistajuća munja i na nebu pjan mu mač, rugobom nas i našu dečicu ,koljući, kojino nikoga ne štedi i pronuzuje članke, kosti i mozak satirući.