Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Sagoh se na ulazu i uđoh. — Milo mi je, milo, da vidimo i artiljeriju — govorio je dežmekasti čovek u vojničkom odelu i bez epoleta, ležeći na dvema daskama postavljenim preko nekih trupaca.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
I svuda kroz senke, divlje i pitome, koje su se mrsile oko kolena, zaplitale stopala, i mirisale. Dežmekasti Gospodar Jovan lakim hodom prelazi Dositejevu ulicu i čudi se kako mu mladost, u sećanju, obeležavaju dva mirisa sa
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
U sobi se osećao zadah vina. Neodlučno pogledah, onda zapitah jednoga: — Komandant? — Ja sam — progovori jedan dežmekasti čovek, u uniformi oficira. Sedeo je prekrštenih nogu. — Zdravo, brate Srbine! — viknu jedan. — Živeo!