Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ni cvrčak ne cvrči, ni iz zemlje ne dija više topla para... sve se ućutalo, sve odmara sanjive oči, sve spava. Samo jedno momče u selu ne beše zaspalo...
On sede i pogleda ovu dvojicu, koji takođe sedoše. Behu to ljudi mladi i zdravi. Vidiš kako im zdravlje dija iz svakog pokreta. On se onda zagleda u vatru. Gledao je kako se na jednoj cerovoj žišci hvata puhor.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
o, pritegla se, brate moj, u neke lubove, pa jedva dija, pa, da ti kažem, i ne krije svoju bruku: ama lijepo se vide lubovi oko rtenjače i slabina... jes' 'vanđelja mi!...
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Još rekoše da bi se u naše moglo usuti treći dija vode!“ — Ta-a-ko, tako! A-nu, amo, odi amo, od’, od’, od’! — reče fratar. Bakonja poljubi strica u ruku.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Veje vetar, veje I želju mi greje Kao sunce majsko. Bilje krasno, rajsko, Kad proleće dija I cveće izbija. O vej, vetre sladak!
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Neka govori! — Ča će govorit' proti šjor—poteštatu? — i nastavi podrugljivo: — Šjor Joli dobro bi dija doša. — Moje je ka i tvoje! — zaviče ovaj i uzvrpolji se na stolici. — Nije, baš kad hoćeš! — Je!