Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Tako je, tako! — zagrajiše svi. — E, pa u ime toga da ste mi zdravi! — nastavi Trtak. — Za zdravlje ovi vridni dijaka i njiove lipe mladosti. Bog im daj da dožive ono za čim iđu! Sluge poustajaše i skidoše kape.
Kuvar prekinu te razgovore, viknuvši s vrata: — Je li tu koji od dijaka? Neka odma iđe u crkvu! I vi, ljudi, izađite da ispratite prisvetoga! (tj.
Pa, poslije, ču kako joj drugarice pripijevaju „dijaka Bokonjicu“, zbog čega ih je ona izgrdila. Sad se Bakonja sjeti svega toga i sam sebe prekori što nije bio slobodniji
Srećom, žene prođoše ne vidjevši sinovca dijaka, a Kenja ne bješe. U dućanu gdje uđoše bješe naloga — najviše žena. Gazda i dva šegrta ne mogahu odolijevati, ali
Tešto najposli, tobože će ti faliti nevista! Sve će se za tobom mamiti kad budeš na parokiji. — A begenišeš našega dijaka? — reče jedan napiti prekovođanin koji u taj mah izađe, te bješe čuo njezine pošljednje riječi.