Upotreba reči dijeli u književnim delima


Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

On povazdan promuklo viče: — Miš bijeli sreću dijeli! Još kao dijete došao s planete! Kazat će ti sat kad ćeš slomit vrat!

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

(Vuk, br. 1247) — Bog sreću dijeli, a aščija čorbu. (Vuk, br. 283) — Bog dijeli deci sreću, maja surutku, a baba kolače. (K-Lj, NB, str.

(Vuk, br. 1247) — Bog sreću dijeli, a aščija čorbu. (Vuk, br. 283) — Bog dijeli deci sreću, maja surutku, a baba kolače. (K-Lj, NB, str. 23) — Zaludu se čoek čuva, ako ga Bog ne uščuva. (Vuk, br.

Matavulj, Simo - USKOK

Dalmaciju od Like dijeli planina Velebit. Pa onda je Hrvatska, pa onda je ravni Srijem, đe je naš gospodar hodio da ga zavladiče.

Nju pije domaći stari svat u zdravlje svatova. Četvrtu pije njeki od glavnijeh svatova, i onda iznosi domaćin marame i dijeli ih. Zatijem se opet jede. Zatijem vikne stari svat njihov: „Ha, na noge moji djeveri, djevojku pod ruku!

Milićević, Vuk - Bespuće

donoseći je drugima: za jedne dobra, a za druge zla; ili od zemlje, skinute i zderane s ogoljelih polja, pravi otočiće, dijeli se oko njih u rukave i optječe ih, počimajući da ih podire, ruši, raznosi i proždire.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Gospodar mu sve to vrlo rado da, i tako on pođe opet po svijetu, pa se nadaleko pročuje kao junak koji megdane dijeli i sirotinju brani.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

60. Dobro došli, kićeni svatovi! A za Maru gizdavu đevojku! E se Mare od roda dijeli Ali joj se žao od’jeliti; Jovo Mari tako govoraše: “Što t’ se, Mare, žao od’jeliti Od tvog roda i od mile majke,

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Gde je braće tu je i dela. — Nesložna braća, propala kuća. — Iskra braću dijeli. — Šapat kuću gubi. — Kad jedan neće, dva se ne svade.

— Svoj svome i nehotice bratuje. — Teško ovci koja se tuđi svog krda. — Tuđa krv braću dijeli. — Najgora je ptica koja kalja svoje gnijezdo. — Svaka ptica k svome jatu. — Bliža je košulja nego li haljina.

Više kuće ti stog, na nebesa svemogući bog, pa dijeli narodu: nekome šakom, nekome kapom, a tebe, bane, domaćine, i šakom i kapom i vrećom i svakom drugom srećom.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Sve to Grgo potanko ispriča novome đaku i još mnogo štošta, a osobito kako on dolazi jutrom i večerom da dijeli mlađima obroke.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Cinizam, kažu. Možda. No ako je tako, tad je veoma tanana crta koja dijeli cinika od moraliste. Tako tanana da nam se oni na mahove priviđaju kao sinonimi.

ograde, i dozvoljavao sumnje, i uvijek ponovo isticao moju slabu memoriju, i branio se vremenskom udaljenošću koja me dijeli „od svega toga”.

I dok ja priznajem tačnost njegovih tvrđenja, dok ja dijelim njegovu misao, dotle on ne dijeli moju tjeskobu, ne saosjeća moje patnje.

naše ruke u svojima, htjeli bi da budu sasvim uza nas, sasvim s nama, da osjetimo njihovu toplinu — a opet ih od nas dijeli neka tanka neukloniva opna. Tako bismo trebali nečiju prisnu blizinu, a tako smo neiskupivo sami!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

I HADžIJA 318 GRADI KO IMA, A KRADE KO NEMA 319 KREPAO KOTAO 320 MUDRIJI JE MOJ MAGARAC NO VI SVA TRI 321 NASREDIN DIJELI OVNOVE 323 NASREDIN U BOSTANU 324 NASRUDIN I PAS 325 NASREDIN MIRI KAVGADžIJE 326 NASREDINOV MUDRI ZEC 327 NASRADIN

A on njima: — Duše mi, mudriji je on no vi sva tri. NASREDIN DIJELI OVNOVE Zarobilo devet gorskih hajduka deset ovnova, pa stali da ih dijele.

NASREDIN DIJELI OVNOVE Zarobilo devet gorskih hajduka deset ovnova, pa stali da ih dijele. — Dijeli, pa dijeli, kako god počmu, na svakog dolazi po jedan, a samo na jednog po dva ovna.

NASREDIN DIJELI OVNOVE Zarobilo devet gorskih hajduka deset ovnova, pa stali da ih dijele. — Dijeli, pa dijeli, kako god počmu, na svakog dolazi po jedan, a samo na jednog po dva ovna.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Naveče pođe kao i obično u crkvu na propovjed. Jezuita, naročiti misionar, dijeli riječ božju sakupljenome narodu. Do njega, na propovjedaonici, stoji sklenica vode, da pogdjekad pokvasi osušena usta, i

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Puška grmnu, pas skiknu! — Tako! Kad protu ne znaš čuvati, koji s tobom zalogaj bratski dijeli, a ti sad nosi pozdrav u pakô starom Džibukardi! O-o! Ama kako su mogli ući?!

Tuj će, pogovora se, u'vatiti konak, večerati, šenlučiti, pa onda, upravo pred zoru kad se dijeli dan i noć, zapaliti crkvu i krenuti na Banju Luku.

! — jeknu Asan-beg i jedva uzja gola konja. — Ništa zlo, Asan-beže, ne činim. Dijelim mejdan. — Aman, zar se tako dijeli mejdan? — 'Vako dijeli mejdan Simeun Pejić Rudar, đak od namastira Gomjenice, ako nijesi počem znao.

— Ništa zlo, Asan-beže, ne činim. Dijelim mejdan. — Aman, zar se tako dijeli mejdan? — 'Vako dijeli mejdan Simeun Pejić Rudar, đak od namastira Gomjenice, ako nijesi počem znao. On drukčije ne zna.

Ćipiko, Ivo - Pauci

U hitnji sluša pisara i gleda kako novac dijeli starcu i ženama. — Uhvati za pero! — veli prvo djedu pa babi. A kad sestra oklijevaše da prihvati za pero, naljuti se.

Nekoliko noći, iza prvog sna, već ne spava; misli šta ima da radi da se zemlja ne dijeli. Danju obilazi polje i livadu osobito zamišljen, na livadi zastajkuje...

I opočinuće zimi, kao i on, da opet na ljeto poda se koscima! Ali ako ga zakon primora da je na komade dijeli, da je kida? ...

forinti za forint na dražbi uzeti; stoga ih pouči da Radino imanje ne precjene previše i da sudu predlože da se ne dijeli u komade po česticama, već cjelokupno da pođe na dražbu.

I po kući ne hrpće ugojeno krmče što na mrs sjeća. I kad sve rasproda, broji novac na ognjištu pri plamenu, dijeli ga i odvaja na srebro, zlato i banke; i, uvezano, trpa u torbu, i naprćen ide u varoš da njime umiri gospodara.

Uto dođe i stara službenica iz podruma sa punim vrčem, i dijeli svakomu po čašu. — Da nije ovoga crvenoga, ne bi se uskopalo! — veli Cirilo. — Ovo ne grije srce!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

preko mora i bez kavge i bez muke kakve; tek, Ivane, neću tevećeli: što god bide dara zetovskoga, da mi dara nitko ne dijeli“. Kad to začu Crnojević Ivo, grohotom se, brate, osmjenuo: „O Milošu, srpska poglavice, šta pominješ dara zetovskoga?

ni dobra junaka ja koji će tome kmetovati, el su bile ruke ufatili, i zadali božu vjeru tvrdu da mu dara nitko ne dijeli, no još Ivan da ga podaruje. Ne mogoše braća da kmetuju, el se jednom utvrdilo bilo.

stigla te nevjera! Nijesmo li vjeru učinili da mi dara nitko ne dijeli? A sad ste se tome prisjetili! Kad si mučan i kad si nevjeran, more, ću ti dara pokloniti rad̓ hatara naše braće

Kona nemam — da s njima potkivam“. Otvori mu sanduk od dukata, on na društvo dukate dijeli; pa uvati Hajkunu đevojku, odvede je u zemlju Srbiju, dovede je u bijelu crkvu, od Hajkune gradi Anđeliju, pa je uze za

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

najradije sručila stotinu gromova na tu svoju debeljušnu plavu drugaricu Maricu, koja tako izazivački i bezobrazno dijeli svoje šugave kisele jabuke.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti