Matavulj, Simo - USKOK
Tome sam se nadâ! Fala ti što nas i u tome podiči! Tebi je, povrh čojstva, bog dâ i imaća, te možeš i dijeliti i dočekati i pomoći, i ti to sve činiš, valaj obilato!
Recite svi, u ime svoje i svojih, po tri puta: Amin! Svi, užasnuti, povikaše tri puta: „Amin!“... Onda sta dijeliti navoru i opet bješe blag. Glavari mu ljubljahu ruku, a on svakoga u čelo.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Stade munja dare dijeliti: Dade Bogu nebesne visine, Svetom Petru Petrovske vrućine, A Jovanu leda i snijega, A Nikoli na vodi slobodu, A
I oko i čelo Sve nam, braćo veselo! TUŽBALICE 93. Ti se hoćeš dijeliti Od svijeta bijeloga, Od crkovne te gospode?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
) Božije oko! Dabogda ti — reče — i to drugo ispalo, kad je tako slatko!“ „Bili dva Cuce, pa se stali dijeliti“, poče onaj. „Šta će da dijele, kami, do one kuće i avlije, I nešto prljužine. Dobro! To treiše.
Nabroji ravno devet stotina. Zatijem popuši lulu duvana gledajući u zlatnu gomilu, pak stade dijeliti na dvadeset gomilica, mećući sve po jedan dukat na dvadeset mjesta. Kad to svrši, povika: „Je li ovako, braćo?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
moj, sjedi, ja sam danas car, ali da sam i prosjak, ja ću riječ moju i potpis moj potvrditi; već pričekaj, da počnemo dijeliti.
Car iznese knjigu i počnu prvo gradove dijeliti: „Ovaj“ reče „meni, ovaj tebi“ pišući sve na kartu, doklen sve podijele od najvišega grada do najmanje kućerice.
“ 5. ZA ŠTO SU PROSTACI SIROMASI. Kad su narodi dijelili sreću ovoga svijeta, skupe se svi nasred svijeta i počnu dijeliti dobra | njegova, pa da 283 bruškete meću, i koga što dopane na sreću, neka ga nosi.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Osl'jepljena duša zločestijem i vječitom svojom pogibijom, misli sa mnom vladu dijeliti, dijeliti svemogućstvo sa mnom, poslje skupa mirotvorci da smo.
Osl'jepljena duša zločestijem i vječitom svojom pogibijom, misli sa mnom vladu dijeliti, dijeliti svemogućstvo sa mnom, poslje skupa mirotvorci da smo.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
ZAŠTO SU PROSTACI SIROMASI Kad su narodi dijelili sreću ovoga svijeta, skupe se svi nasred svijeta i počnu dijeliti dobra njegova, pa da bruškete meću, i koga što dopane na sreću, neka ga nosi.
neka se meni udari jedan, a ostalo onome što vrata čuva, jera me nije stio puštiti tebi dok mu ne obećah da ćemo dar dijeliti, a ja sam mu obećao sve osim jednoga, stoga po našoj pogodbi njegovijeh je devedeset i devet štapova.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— veli gazda i zove dućanskoga momka da čuje o čemu se radi. Ilija iziđe iz gazdina dućana veseo: zemlja se neće dijeliti, njegova je i, vođen tom mišlju, lako korača svojoj kući.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Eto dolje pod gradom Leđanom izišô je kraljev zatočniče, zove tebe na majdan junački; valja ići majdan dijeliti, ili nećeš odavde izići, ni izvesti svata nijednoga, a kamoli Roksandu đevojku!
Ubila me memla od kamena, ja ne mogu ni očima gledat, kamol’ s Musom mejdan dijeliti! Namjesti me đegođ u mehanu, primakni mi vina i rakije, i debela mesa ovnujskoga, i beškota leba bijeloga; da posjedim
Tvrđa vjera, brate, od kamena, nitko t’ dara dijeliti neće; prevedi mi snahu preko mora, dovedi je u bijeli Žabljak, i ja ću te, brate, darivati: daću tebe dvije čizme
Bliže k mene, da se udarimo, kaio sam mejdan dijeliti, i đevojku sabljom, odvojiti!“ Tu dopade Novaković Grujo, udari ga sabljom po ramenu, al’ se Grče štitom
“ Tu dopade deli-Tatomire, nosi golu sablju u rukama: „Stan’, kurviću, Grčiću Manojlo! Lasno j’ s Grujom mejdan dijeliti, no pričekaj deli-Tatomira!“ Reče njemu Grčiću Manojlo: „Bliže k mene, deli-Tatomire!
“ Reče njemu Grčiću Manojlo: „Bliže k mene, deli-Tatomire! Bliže k mene, da se udarimo, kaio sam mejdan dijeliti!“ Tu dopade deli-Tatomire, udari ga sabljom po ramenu, al’ se Grče štitom zaštitilo, — po štitu ga sabljom
Lasno j’ s đecom mejdan dijeliti, no pričekaj deli-Radivoja, da junački mejdan dijelimo! Reče njemu Grčiću Manojlo: „Bliže k mene, čiča Radivoje!
Lasno j’ s đecom mejdan dijeliti, no pričekaj Staroga Novaka!“ Reče njemu Grčiću Manojlo: ,,Bliže k mene, Starino Novače! Bliže k mene, da se udarimo!
Lasno ti je, more, babe pržit u ponoći, kad niko ne vidi, al’ je mučno mejdan dijeliti u po podne sv’jetu na vidiku: neću, more, više kupit društva, s ovo brata dočekaću Turke!