Upotreba reči dimljiva u književnim delima


Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Vijori za njim dimljiva griva, bela, crna i siva, brže od vetra po svetu juri konjic-lokomotiva. Žuriš se, tata? Šta li nam nosi gvozdeni

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Legao je onako obučen u krevet. Pred njim je čkiljila dimljiva lampa i bacala neku plašljivu svetlost na sumorne i sure zidove njegove sobe.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ovce se ugibaju pod kišom što danima i noćima ne prestaje da zaliva zamor; dimljiva ognjišta, psovke što su dozivke i neispavane oči koje samo subotu vide.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Prestrašno je ovo pozorište sve užase mnogo nadvisilo: kad padahu kriveći se polci u dimljiva žvala tartarova, žedno tartar drhteći ječaše, grdnu žertvu radosno žderaše.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti