Upotreba reči dinara u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

KVANTAŠKA PIJACA Što je juče koštalo 20 dinara, danas košta 20 hiljada! A sutra će 20 miliona! Neće proći ni 20 minuta, a tih će se 20 miliona popeti na 20

A više se moglo pazariti juče za onih 20 dinara, nego danas za 20 milijardi! Čime si juče kupovo venac luka, danas ne da ne možeš jednu glavicu, nego ne možeš ni

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Hiljadu puta lakše je njemu poginuti nego regulisati jednu običnu, malu menicu od nekoliko stotina dinara. Jer zametno je to i suviše regulisati menice i pamtiti njihove rokove; zametno je to kupovati, blankete, popunjavati

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

plemena od Stare Crne Gore; Ivan-planina, koja razdvaja Bosnu od niske Hercegovine; presedlina Prolog i planina Dinara, koje dele zapadnu Bosnu od dalmatinske Zagore; naposletku Velebit i Kranjski Snežnjak.

Vezovi jedino i vrede najviše na ovoj košulji, jer platno i sav upotrebljeni materijal ne staje više od trideset dinara.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

— Eh, to vam znam i ja — reče čiča. — Oka prosa vrijedi osam dinara, ali jedan mačak Tošo valja tri carevine. — Jedan kradljivi mačak tri carevine?! —zagrajaše vrapci.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

RINA: Ja ovde držim moj mali nakit i sitnice, obične toaletne sitnice. Imam uvek tu i po dve-tri stotine dinara mojega ručnog novca, i sve je tu, čak i novac je tu.

Znam, nemate izlišnih para. (Vadi iz buđelara.) Evo vam 500 dinara. ALjOŠA (buni se): Ali, gospodin inženjer... PAVLE: Smatrajte to kao honorar za prekovremeni rad; morate to primiti!

ANTA: Ja sam ga video. RINA: Poznajete li vi njega? ANTA: Kako da ga ne poznajem; ostao sam mu dužan 10.000 dinara, bog da ga prosti! RINA (u najvećem uzbuđenju): To je... to je nemoguće... to vaš bolesni mozak... to je...

Kroz dva-tri dana imam neka primanja, ali dotle bi li mi mogla pozajmiti oko 200 dinara. RINA (vadi iz kesice i daje mu): Ti si tako često u novčanim neprilikama.

SPASOJE: Ne znam šta imaš ti kog đavola da dršćeš? ANTA: Kako šta, a onih 10.000 dinara? SPASOJE: Pa ti si se na sudu zakleo da si mu vratio tu sumu.

SPASOJE: Uostalom, ja bih čak i trebalo da budem taj koji te tuži, jer ti si u stvari meni zajeo tih 10.000 dinara. ANTA: Gle sad! SPASOJE: Meni, da!

SPASOJE: Ja nisam nikome zajeo 10.000 dinara. ANTA: Pa nisi, dabome! To je sitnica za tebe, nećeš da se prljaš za takve tričarije.

Gospodin Novaković je, na razne takse i prethodne troškove, na izradu planova, i druge stvari, uneo oko pola miliona dinara gotovog novca.

000 dinara. SPASOJE (zgrane se): Kako? 1.000 dinara za nepisanje? ĐAKOVIĆ: I tu još nije uračunat honorar za ćutanje. SPASOJE:

000 dinara. SPASOJE (zgrane se): Kako? 1.000 dinara za nepisanje? ĐAKOVIĆ: I tu još nije uračunat honorar za ćutanje. SPASOJE: Kakvo ćutanje?

!... ĐAKOVIĆ: Dakle, vidite li šta vredi moje ćutanje, a ja vam ne tražim više od hiljadu dinara za sve to. SPASOJE: Dobro, dobro, daću! ĐAKOVIĆ: Lepo, sporazumeli smo se.

SPASOJE: Pa da! ĐAKOVIĆ: E, i u tom pogledu daću vam jedan savet! SPASOJE: Opet 1.000 dinara? ĐAKOVIĆ: I dve i tri i četiri... ali ja neću da vas ucenjujem, zadovoljiću se samo sa 1.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

” a Rašida se zakikota. - Pogodio sam - rekoh. - Kuče! Kladim se u sto dinara, da je kuče ili zec? - Daj sto dinara! - Rašida mi gurnu ruku u džep na košulji. - Nisi pogodio. Kornjača!

” a Rašida se zakikota. - Pogodio sam - rekoh. - Kuče! Kladim se u sto dinara, da je kuče ili zec? - Daj sto dinara! - Rašida mi gurnu ruku u džep na košulji. - Nisi pogodio. Kornjača! - Bože sveti, Rašida! - gotovo se sruših na nju.

On ne želi da na put krenemo peške i bez dinara u džepu zbog toga što je neko kukavica. Rašida nas je posmatrala širom otvorivši oči, a onda rekla da ne shvata o čemu

U toku vremena njegovi zahtevi su se povećavali. Juče je tražio pedeset dinara. Danas će stotku. Reših da mu prilepim šamarčinu ako zatraži, Rašida nije imala ništa protiv, ali to je bila pogrešna

- reče Rašida, a zatim ponovi ono „hej, Sulejmane!”, ali se zelembać pravio da ne čuje. - Ako ti damo pedeset dinara, hoćeš li prestati da nas pratiš? - rekoh izvadivši pedeseticu iz cepa, a dečak priđe nekoliko koračaja bliže.

U kutiji za novac bilo je ravno 174 dinara. To je dovoljno da Rašida i ja dođemo do Beograda. Odatle smo planirali da auto-stopom krenemo na more.

Onda spazih Sulejmana kako korača između koloseka noseći očevu crvenu zastavicu. - Daću ti sto dinara, Sulejmane - rekoh. Dečak se za trenutak zaustavi, a zatim produži dalje kao da me nije ni čuo.

Dečak se za trenutak zaustavi, a zatim produži dalje kao da me nije ni čuo. Daću ti dve stotine dinara, Suljo, ako kažeš gde ti je sestra! - smešio sam mu se, iako smo obojica znali da bih mu najradije zavrnuo šiju.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Kornjače koštaju pet dinara. Čak i one veoma stare, koje su videle toliko toga, koštaju takođe pet dinara. Automobili su mnogo skuplji.

Kornjače koštaju pet dinara. Čak i one veoma stare, koje su videle toliko toga, koštaju takođe pet dinara. Automobili su mnogo skuplji. Sve dok se ne slupaju. Onda ne vrede ništa.

Mladi čovek izvadi iz džepa zgužvane novčanice i stavi pored ceduljice tačno šest hiljada i dvesta pedeset dinara. —Jagnjetina ti je bila odlična! — reče. —Gle, tvoj poslednji članak!

Matavulj, Simo - USKOK

svako zlo trijebi, da se u svakome plemenu sudi, da se ubijce ubijaju, da svaka kuća daje poreze na godinu po šezdeset dinara, a to je trideset ćesarskih krajcara, od čega bi se nabavljala džebana, plaćao vladika i sudije!

pismeno potražiše od Radonjića povraćanje polovine pečata; izabraše plemenske sudije; udariše daciju (porez) po šezdeset dinara (parâ) godišnje na kuću.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

1892. Narodna skupština, u znak narodnoga priznanja, odredila mu je godišnju pomoć od 4.000 dinara. Umro je u Valjevu 21. januara 1895. godine. KNjIŽEVNI RAD.

Sremac, Stevan - PROZA

— Pa četiri, rođače! — odgovara seljak. — Je l’ groša? — pita Jova. — Ama kaki’ groša, rođače! Dinara! Četiri dinara. — Ma zar za to prasence!? — Ama kakvo prasence, kad je nazime! Trajaće ti do Maloga Božića.

— Pa četiri, rođače! — odgovara seljak. — Je l’ groša? — pita Jova. — Ama kaki’ groša, rođače! Dinara! Četiri dinara. — Ma zar za to prasence!? — Ama kakvo prasence, kad je nazime! Trajaće ti do Maloga Božića. — Slušaj, rođače!

Pogleda prase i nemade kud nego priznade da je zaista tako. Pogađaše se još malo, i pogodiše se najzad za tri dinara, i rođaci se namiriše i raziđoše. — U zdravlju da provedeš Božić, rođače, i da ga pojedeš!

A posle male počivke zapitaće: — Aaa, ovaj... kolika je suma? — Pa četiri stotine dinara, dragi priko. Treba mi, pa ne mogu da čekam.

se nije okončala, pa će mi žena primiti neku odštetu za pretrpljeni strah i bolove, a i za povredu časti, šest stotina dinara. — Ded, Kajo, daj mi odande onu mjenicu iz onog Poljoprivrednog kalendara.

Kaja je, znaš, delovotkinja, to jest delovođa, u ovdašnjoj Ženskoj podružini i ima trideset dinara mesečno, zato i njen potpis vredi, izvestio me Spasa knjigovođa.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

STANOJA Cela ga je čaršija i donja mahala znala. Kad dođe pazarni dan, uzajmi ma od koga dva- tri dinara, pa trguje sitnurijom preprodajući je. Uzajmljeno vrati, a „ćar“ popije.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

— Ti... — povičemo u dva glasa maman i ja, Sedamsto pedeset i dva stara dinara — reče on ledeno. — E, pa ovoga časa tražim da mi izglasate poverenje i date ovu lovu radi jedne operacije.

000 novih dinara. A onome nesrećnom saobraćajcu što radi na raskrsnici kod Londona gradonačelnik Beograda svake Nove godine uvaljuje

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Tu potroših, dajem ti na znanje, dva dinara, čitavo imanje. Kako li sam poželio, majko, da te vidim bar malo, zeričak, da zavirim u štalu i baštu i da Žući

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

ne prebacujem ti ja, nego velim: da imaš dece, mogli bi ti i što više dati, ovako, ja mislim, dosta ti je pet hiljada dinara u novcu i sve kujnsko posuđe. SARKA: Iju, iju, iju, sram te bilo, Agatone! Kako ti to meni kao da ja prosim od vas!

AGATON: Ovome Proki i njegovoj Gini da se da ona pokojnikova njiva u Malom Mokrom Lugu i deset hiljada dinara u gotovom. PROKA (skoči): Oho! To ti zadrži sebi, a ja hoću moj deo. AGATON: Pa to ti je deo!

PROKA: Pa jest, šta ostane. Nama njive u Mokrom Lugu i kujnsko posuđe i po dve-tri hiljade dinara, a tebi šta ostane. Hoćemo prvo da čujemo šta ti misliš da tebi pripada? SVI: Da čujemo! Da čujemo!

Jer, molim te, zar to nije ludo da on meni ostavi 5.000 dinara. Zamisli 5.000 dinara! VIDA: Kao da smo mi prosjaci. TANASIJE: Pet hiljada dinara. Čudna mi čuda 5.000 dinara.

Jer, molim te, zar to nije ludo da on meni ostavi 5.000 dinara. Zamisli 5.000 dinara! VIDA: Kao da smo mi prosjaci. TANASIJE: Pet hiljada dinara. Čudna mi čuda 5.000 dinara.

000 dinara. Zamisli 5.000 dinara! VIDA: Kao da smo mi prosjaci. TANASIJE: Pet hiljada dinara. Čudna mi čuda 5.000 dinara. Zna li on kad sam ja predavao ključeve Trgovačkom sudu da su moji dugovi iznosili 460.000?

000 dinara. Zamisli 5.000 dinara! VIDA: Kao da smo mi prosjaci. TANASIJE: Pet hiljada dinara. Čudna mi čuda 5.000 dinara. Zna li on kad sam ja predavao ključeve Trgovačkom sudu da su moji dugovi iznosili 460.000?

000? To su, vidiš sume s kojima ja radim, a ne 5.000 dinara. TRIFUN: Kao da je Agaton diktirao testament. SIMKA: Ne greši dušu, prijatelj-Trifune.

SIMKA: Ne greši dušu, prijatelj-Trifune. Da je on diktirao, izdiktirao bi sebi nešto više, a ne samo 5.000 dinara. TANASIJE: Dosta je Agatonu i toliko. SIMKA: E, a po čemu njemu dosta, a tebi nije?

TANASIJE: Mislio sam da se izvučem iz stečaja i kreditorima sam obećavao da se strpe dok umre Mata, a on pet hiljada dinara. PROKA: Opet, to je nekako okrugla suma. TANASIJE: Ama, kakva okrugla suma; pet hiljada, okrugla suma! PROKA: Recimo.

000, tri hiljade! Pa to je užasno! GINA: To taman koliko sveću da mu upalimo. MIĆA: A šta ja tek da kažem? Dve hiljade dinara. Pa to nije dovoljno ni za napojnicu sudskim poslužiteljima. Ja to smatram prosto kao uvredu. SIMKA: I kome ostavi?

da ta devojčica, koja je ipak vrlo lepa, ujedanput sad postaje bogata naslednica, a ja da primim legat od dve hiljade dinara. VIDA: Rekoh li ja vama; ova devojka liči na pokojnika, a vi svi na mene: „Ua!” kao da sam bogzna šta kazala.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Čujem kako Tanasije objašnjava da je u turski rat pošao sa jednim dinarom u džepu, a vratio se iz rata sa sto dinara. Neki, sigurno oni kojima je ovo prvi rat, zapitkuju: kako je to moguće. — Vešta veština i brza brzina!

— Koliko ste svega platili? — pita komandir. — Četiri dinara — odgovara tužno Tanasije. — Evo vam deset! — reče, smejući se, komandir.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Ona je pogodila sobu kod ovog Janka za četiri dinara mesečno, a mi joj dajemo još po dva dinara, te svega šest. — Molim vas, prekide ga učiteljica, mogla sam ja može biti

Ona je pogodila sobu kod ovog Janka za četiri dinara mesečno, a mi joj dajemo još po dva dinara, te svega šest. — Molim vas, prekide ga učiteljica, mogla sam ja može biti naći stan i džabe, pa zar onda i vi da mi ne

Pređašnji je učitelj, reče mu ona, primao naknadu u deset dinara mesečno za stan i baštu. Gojko ode te razgleda svoj novi stan, pa se vrati sa odlučnim zahtevom: da se njemu odredi

te razgleda svoj novi stan, pa se vrati sa odlučnim zahtevom: da se njemu odredi naknada u deset, a učiteljici dvadeset dinara mesečno. Nastade pravi lom.

Ali svemu ima kraja, pa i ovoj pogodbi. Narediše da učiteljica prima dvanaest dinara mesečno a učitelj četrdeset dinara odsekom na godinu.

Ali svemu ima kraja, pa i ovoj pogodbi. Narediše da učiteljica prima dvanaest dinara mesečno a učitelj četrdeset dinara odsekom na godinu.

»Šta vi tu, veli im on, mučite ovog jadnog starca. Kako će, kaže, da živi čovek sa dvanaest dinara mesečno, pobojte se Boga !« Te ti oni, bratiću moj, lepo meni popeše na četiri rublje.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

Jednom rečju, ostali smo bez dinara! Ovde vam zaista ne bismo smetali... GINA: To se vi dogovorite sa Simkom, ona vam je izdala sobe, a ne ja!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

I kad se pojavilo teško i puno dno mreže, sve je u blatu. Jedna ogromna kesa, puna riba, u vrednosti od više hiljada dinara. Ali tada se dogodilo nešto strašno. Čuo sam grmljavinu čekrka, iznenada, uzvike ljudi i pljusak talasa.

Dovikivanje. Zatim ruganje i potsmeh. Izgubljeno je nekoliko hiljada dinara. Na našem brodu je ćutanje. Ljudi lepljivi od blata, mokri, prozebli, sede pod jednim fenjerom.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

otadžbini, jer je rukovao mnogim državnim novcem punu godinu dana, a u kasi je, pri pregledu, nađeno samo dve hiljade dinara manje nego što treba da bude.

Jedan bogati naslednik odlikovan je što nije upropastio očevinu i što je priložio na dobrotvorne celji pet dinara. Ko bi sve i popamtio!

nekoliko godina držao prvi hotel u nekoj palanci i kako je stradao zbog politike, jer je oštećen sa nekoliko stotina dinara; ali je odmah posle mesec dana, kad dođoše na vladu njegovi ludi, dobio dobre liferacije na kojima je zaradio veliki

je bilo drugo ministarstvo, bio je budžet manji, ali ja sam uspeo velikim trudom i zauzimanjem da u budžet uđe pet miliona dinara. — To je za vašu zemlju dovoljno? — Dovoljno...

— rekoh oduševljeno. — I tako sam taman lepo rasporedio pet miliona dinara: dva miliona na činovnike, jedan milion honorara piscima za udžbenike iz privrede, jedan milion na zasnivanje biblioteka

Juče sam u interesu štednje otpustio jednog služitelja. To je već ušteda od osam stotina dinara godišnje. — To ste dobro učinili! — primetih.

” Molim vas, gospodine, recite sami, otkuda ja smem uludo bacati državnih osam stotina dinara? — završi ministar i s raširenim rukama očekivaše od mene pozitivan odgovor. — Sasvim tako!

Gospodi referentima se određuje po 250 dinara odsekom, kao honorar za referate, koji se ima isplatiti iz Fonda za penzije udovica činovnika prosvetne struke, ili iz

1. Niko ne radi ništa. Čl.2. Svaki punoletan Srbin ima početnu platu od 5000 dinara. Čl. Z. Posle pet godina svaki Srbin (u kojoj kući nema Srbina, može i Srpkinja) ima prava na punu penziju. Čl. 4.

Čl. 4. Penzija ima periodske povišice od 1000 dinara godišnje. Čl. 5. Mora se doneti odluka Narodne skupštine (a tu će se po izuzetku, iz patriotskih pobuda, sa Skupštinom

Za vođu krajnje i oštre opozicije protiv današnjeg režima postavlja se taj i taj, s godišnjom platom od petnaest hiljada dinara. Za članove glavnog odbora opozicione stranke: taj i taj, taj i taj, taj i taj, pa hajd.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— Ih, da si mi po Bogu brat, odsad pa do veka... daću ti dinar za svaki metak... — More, mani se ludorije i dinara, no naređuj stvar; sad ćemo na večeru, a dotle treba da je gotovo. Nađi i jednu ženu.

Žito je moje, jer sam ga ja posejao, a tvome ocu unapred kiriju platio... — Kakvu kiriju!... Zar deset dinara za takvu njivu koja baca dvadeset krstina... — Spaso, idi s Bogom, ne čini mi zla. — Ne dam ti more svoju pšenicu...

Radoje stao na raskršće pa razdaje sirotinji nekakvih 3.000 dinara... Obrnem desno, te pored Srpske Zastave. Tamo sedi Ribarac i žurno piše članak: »o pogreškama, zabludama i gresima

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

Deder, gazda-Jevreme, potpiši ovo! JEVREM (zgrane se): Koje, more? SEKULIĆ: Pa ovu menicu. brate, od pet stotina dinara. Nije da kažeš hiljada, nego pet stotina. Evo, i slovima piše pet stotina. JEVREM: E, to ja neću da potpišem!

SEKULIĆ: O čemu da progovorimo? JEVREM: Pa dobro, kako to može da bude: jedna pendžeta i jedni 'erclovi pet stotina dinara? Da kažeš da je manje... SEKULIĆ: Pa što tako ne govoriš pa da se kao ljudi sporazumemo?

neka bude manje. Meni je glavno da se sporazumemo, a suma je sporedna stvar... Evo, na primer, ova od četiri stotine dinara. JEVREM (češe se za uvetom): Mnogo, brate!

JEVREM (zabrinuto). Nije lako! SRETA: Zato je, vidiš, država i odredila po dvanaest dinara dijurne od sednice, za taj strah što ga pojedeš. 'Ajde, 'ajde, sedi pa ispočetka da se oslobodiš malo.

Ja sam ih častio, račun iznosi 87 dinara. Oduševljenje veliko. Dočekaj ih lepo i održi im jedan govor. Tvoj Sekulić”. (Prestravi se.) Eto ti sad!

(Zbuni se i ustumara.) Idi, Mladene, čekaj, nemoj da ideš.. (Čita pismo.) „Račun iznosi 87 dinara. Oduševljenje veliko”. (Mladenu.) Zovi mi ovamo... Ta što si se zbunio?

MLADEN: Cena, kafedžija. SPIRA (uzeo je pismo iz ruku Jevremovih i gleda): Pa ovo nije glasova. Ovo je 113 dinara račun. JEVREM (uzima račun natrag): Kakav račun? MLADEN: Pa za piće i muziku. JEVREM: Ama, kakvo piće?

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

« Ili mu kažu da nisu smeli, jer bi ih oglobili sa pet-šest hiljada dinara, ili bi čak neko iz redakcije zbog toga dopisa — koji je oštro i revolucionarski napisan — otišao i na Karaburmu!

Pogledate šta vam može to pisati! Piše vam preko novina i pita vas kad ćete platiti za ona pendžeta tri dinara radeniku-šusteru, a uz to vam očita jednu paprenu bukvicu: kako taj isti radenik živi od svojih ruku, a ne živi

— Ama da zapnem — lako, gospodin-učitelj, nego ako propadnem može da i odapnem. Šest stotin i pedest dinara i trideset pet pare ja plati’, gospodine, globe sal za ovu godinu, za ništa, bre brate; za jedna moja poštena i česna

Niko ne zna, pa ni ćata, ni Sreta. — A kako bi bilo — umeša se neko — da ti, kmete, daš dva dinara, pa ako bude malo neka Vujica doda, a ako pretekne, neka ti donese kusur, a kmet Đorđe? Ne ide ni ovo.

Koje u čestitci, koje u potpisima, bilo je na devet stotina osamdeset i tri reči. Reč staje šest i po dinara i svega iziđe: šest hiljada trista osamdeset devet dinara i pedeset para. Sreti se okrete sudnica. Tolika suma!

Reč staje šest i po dinara i svega iziđe: šest hiljada trista osamdeset devet dinara i pedeset para. Sreti se okrete sudnica. Tolika suma! Ko sme pomenuti ćir-Đorđu! Ali se Sreta ne dade zbuniti.

Izbroja reči i izračuna i opet mu izađe: trista šezdeset dinara. S ovim se može izaći pred ćir-Đorđa, pomisli Sreta i pođe, ali se s pola puta vrati.

Izračuna šta staje četrdeset i jedna reč i nađe da će sve stati: dvesta šezdeset i šest dinara i pedeset para. — »Mnogo je, more!« reče u sebi Sreten, i pođe. »Pa i nije za takvu stvar!

I adresa i potpisi i depeša, svega četrdeset i jedna reč. — Pa šta koštaje to sag? — Šest i po dinara. — Iha! — uzviknu Đorđe. — Da je ništo za dinar, dinar i pol, pa čovek za jedan kef i toj da učini!

— Da je ništo za dinar, dinar i pol, pa čovek za jedan kef i toj da učini! — To je svega dvesta šezdeset i šest dinara i pedeset para. — Molim?! — veli ćir-Đorđe nestrpljivo. Sreta mu ponovi sumu. — E pa zašto sag pa to?

Sreta mu ponovi sumu. — E pa zašto sag pa to? — Pa velim šta staje cela depeša, kad je reč šest i po dinara. — Kol’ko?! — veli Đorđe i metnu šaku iza uveta. Sreta mu reče ponova, i šta staje reč i šta staje depeša.

— veli Sreta — a da je ostala ona prva stilizacija, — platio bi tri hiljade sto trideset i devet dinara i pedeset para. A ja sam te štedio i ti si sad još u ćaru. — Kakav ćar, kakav ćar? Davno nema ćar ni od pametnu stvar!

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

on, čistunac, čistiji od jarkog sunca; Ovamo, hiljade profesora, pisaca i novinara Koji na lepotu izraza ne daju pet dinara, Brbljivih neznalica, čije je geslo: „Sve mi je Ravno do Kosova i do Akademije!

Košta samo jednu banku: to može, al kod svinjara. Gramatičar će reći da staje deset dinara. Čitav svet strepi da se ne prekine taj konac... Treba sav svet, a čitav je neokrnjeni lonac.

” Pođoh u grad, u najmanju ulicu, Sa ušteđevinom od deset dinara, Rešen da negde kupim furunicu. Tako natrapah na starog limara. — Molim, imate li kakvu furunicu? — Kako da ne!

Bar da su u pitanju pare velike: Pedeset dinara! Al pre neg sa pučine Krenu dolari iz Amerike Traži se i od domaćih da učine Što mogu: da pokažu spremnost na

” UVREDE MAGDE KALABE „Ovako sa stvorenjima treba oholim! Ja tlačitelja svoga tlačim! Pedeset dinara! Izvolte! Molim! Dođe vreme da se slabiji igra s jačim. Svaki je dinar zauvar. Volim Da trgujem sa svim i sa svačim!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Prazna kesa teža od tovara. — Čovek bez novaca, panj bez žila. — Sa novcem svud kod kuće. — Nije gospara bez dinara. — Što tanja kesa sve deblji obraz. O STAREŠINSTVU — Kakva starješina, takva sva općina. — Žile se korijena drže.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— Nima, borme — reče Srdar smijući se. — Nima! A koliko še dinara troši ža špijuna, koja kaže: „Eto, Radeka tu, na!“ A ta išta špijuna Radeka kaže: „Eto pandura tu, biži!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Muklo je jeknuo, skočio s kreveta, brzo se obukao, bacio nekoliko dinara na razgolićenu ženu — ničim nije pokazala da se ljuti — i babi je bacio dukat, a jutro je sačekao sedeći u riljevini na

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

po paradama kao ti, savijao bih sad negde grbaču pod nekim teškim tovarima i balama, a ti ne bi nosila šešir od trista dinara, niti bi besnela kao što sad besniš.

— Sećamo se — odgovara narod. — E, ja sam lično računao, i manje nas nije bilo od tri hiljade dinara, a više je moglo biti. — Hoćeš reći duša — popravlja ga narod. — Jeste, duša, — popravlja se i on — naših prijatelja.

A naši protivnici pisali su po novinama da nas je bilo svega oko pet stotina dinara, hoću reći duša. — Sramota je da su tako pisali, — ljuti se narod — sramota je!

— Je l’ dosta deset dinara? — prekide me. — Petnaest... pravo je — promucah drhteći. Moj klijenat bez reči izvadi iz svog velikog novčanika tri

Petnaest dinara! Kakva suma onda, u ono vreme oskudice kad je sva plata unapred određena za neophodne mesečne izdatke! Tri petodinarke!

otac bio je državni činovnik i posle svoga višegodišnjeg poštenog rada i svoje smrti, ostavio je tvojoj majci i deci 24 dinara mesečne pensije.

Onda odlazi, pa se malo posle vraća. — Koštaće — veli — najniže, pet dinara. A kad bi dala još pet, mogao bih i da ga vidim.

— Koštaće — veli — najniže, pet dinara. A kad bi dala još pet, mogao bih i da ga vidim. I daje mu ona deset dinara, te on ide da razgovara, pa se posle opet vraća, a ona ga nestrpljivo pita kako je. Boja i je l’ zdravo i zadovoljno.

— Dobro, — veli Iketa — idem, ama i to će koštati pet dinara. Pamti Šabac — a i ne pamtio — sva ona odsustva, i kad god se Iketa, kalfom gvožđarskim, onamo o praznicima

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Onaj siromašak seo pod zapis, oborio glavu i gleda šta se čini. — Šest dinara i deset para... prvi i drugi put! — viče opštinski birov. — Nemoj, Miloše, da grešiš duše, tako ti slave i dece!

Đurica ga presrete i nađe kod njega samo dvaestinu dinara. — E, moj prijatelju — reče mu priseban, neki veseljak, veresijaš — zar ti ne znaš, da su se naše gazde odavno

Đurica je svako veče, časteći svoju prijateljicu, trošio po nekoliko dinara, te je mogao izračunati, ako neprestano stane ovako trošiti, da mu neće dotrajati novaca.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ŽIVKA: Pa to sam te baš zvala, tetka-Savka: da te umolim da nam daš jedno dvesta dinara na zajam. SAVKA (trgne se): Ju, sinko, otkud meni? ŽIVKA: Pa ono što imaš na knjižicu. SAVKA: Eh, to...

ŽIVKA: Nismo te mi terali da je uzmeš. Ti si uvek govorio da je voliš. ČEDA: A vi ste govorili da ima 12000 dinara miraza. ŽIVKA: Pa ima. ČEDA: Ama gde su? Voleo bih da vidim tih 12000 dinara.

ČEDA: A vi ste govorili da ima 12000 dinara miraza. ŽIVKA: Pa ima. ČEDA: Ama gde su? Voleo bih da vidim tih 12000 dinara. ŽIVKA: Primićeš ih od osiguravajućeg društva. ČEDA: Primiću, al' kad umrete i vi i otac.

) ČEDA: Dakle, kažem, to sam smislio: da otac meni izradi iz Klasne lutrije jedan zajam od 12000 dinara na privredne ciljeve; I to da mi bude kao miraz. S tim ću lepo da otplatim dugove i tada, kao pride, da mi da tri klase.

ŽIVKA: Ama nije, pomela sam se. Dobićete povišicu plate i nateraću mog muža da vam iz Klasne lutrije da hiljadu dinara na privredne ciljeve. ANKA: Ala bi to lepo bilo! ŽIVKA: A šta mislite, hoće li on da natrči?

Koga si, boga ti, sve upisao? VASA (čita): Tetka Savka. ŽIVKA: E već ta tetka Savka, pozajmila mi dvesta dinara pa mi se ovde popela. Vratiću joj tih dvesta dinara, pa eto, to je dosta za nju učinjeno. VASA (čita): Prija Soja.

ŽIVKA: E već ta tetka Savka, pozajmila mi dvesta dinara pa mi se ovde popela. Vratiću joj tih dvesta dinara, pa eto, to je dosta za nju učinjeno. VASA (čita): Prija Soja. ŽIVKA: Nju briši. Ona je rekla za mene da sam alapača.

SAVKA (još uvek uvređeno): Neka me pita Živka pa ću joj kazati. ŽIVKA: E pa ti, tetka-Savka, sa tvojih dvesta dinara ovde mi se pope. Preskoči, Vaso, nju kad neće kao čovek i kao familija lepo da razgovara, nego sve nešto uz nos.

Idem kod Anke u sobu. (Daje mu dinar.) Nikom, razumeš li? Ja znam da bi ti mama dala i dva dinara samo da joj to kažeš, ali ti budi karakter pa nemoj da joj kažeš. Je l' nećeš? RAKA: Pa neću, dabome! ČEDA: E, dobro?

RAKA: Zet Čeda mi je dao dinar da budem čvrst karakter i da ti ne kažem gde je on sad. Ako mi daš dva dinara, ja ću biti još čvršći karakter pa ću ti kazati. ŽIVKA: Govori, gde je? RAKA: Dva dinara, pa da čuješ?

Ako mi daš dva dinara, ja ću biti još čvršći karakter pa ću ti kazati. ŽIVKA: Govori, gde je? RAKA: Dva dinara, pa da čuješ? ŽIVKA (daje mu): Evo ti, stoko božja, govori! RAKA (pošto je primio): Eno ga u sobi kod Anke.

ŽIVKA: Je li istina? RAKA: Sada je otišao. ŽIVKA (ushićena):Ju, slatko moje dete! (Ljubi ga.) Evo ti još dva dinara. RAKA: Olrajt! ŽIVKA: Idi mi brzo zovi Daru. RAKA (ode desno). XXI ŽIVKA (sama) ŽIVKA (na telefonu): Alo...

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

maler (fr.), nesreća. Marija Trandafil (1814—1883), dobrotvorka koja je svoje imanje u vrednosti milion i po dinara ostavila na pomaganje siromašnih učenika, na crkve, siročad i na udaju devojaka sirotica. madžarat, madžarsko vino.

Tekelija Sava (1761—1842), veliki dobrotvor srpskoga naroda. Pored velikoga imanja ostavio je pola miliona dinara za pomaganje učenika viših škola. tip (grč.), štamparsko slovo. tleni (crkv.-slov.), trošni. tmora, mutno vreme.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

ga na drumu i oteti mu kesu sa 100 groša, onda oteti jednome narodu sto sela, čitave pokrajine ili 5 milijardi dinara ne može biti ništa drugo, do opet prestup, samo nesravnjeno veći.

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

ja već znam moje. Ima, znaš, ona tvoja hartija kod mene... ŽIKA: Uh, majku mu, i jest velika stvar. Dužan sam ti sto dinara, pa okupio svaki dan: ona hartija kod mene... MILADIN: Nikad ti, gospodine Žiko, nisam spomenuo dosad.

SPASA: Jes'! ŽIKA: Znam, de! Nego, ne valja mu samo što smo ti u fioci našli sto i nekoliko lažnih dinara. SPASA: Pa nabralo se. Od dana na dan pa se nabralo. Dođe mušterija, traži oku vina...

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Koliko nedelja pre Đurđevdana zagrmi, toliko dinara biće skuplji od prošle godine (Karadžić, 3, 1901, 136, Smederevo). Ako u dugi preovlađuje žuta boja, biće te godine

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Nije ti mnogo potreba? — upita Ivo, pomještajući se. —Koja fajda da je grad za dinar, kad dinara ni, — reče prijegorno Jure. Mladić se kao smisli, savladan samilošću pa umilno ponudi Juri novaca za ljekariju.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Deset efektivnih dinara nađoše se u rukama pesnika. Tolikom uspehu svoje muze on se nije nadao. Blaženi osmejak obli njegovo lice, ali se on

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

On je sedeo kod jednog krojača, koji mu je za četrdeset dinara mesečno, sem sobe, davao svako jutro po jednu kafu i uz to mu besplatno peglao pantalone.

nisam uspeo da imam trideset i dva zuba, koliko ta nauka propisuje, sve dok nisam platio zubnome lekaru dve hiljade dinara.

— Doktor je odista zgodna stvar, — dodaje teča. — Isplaziš mu jezik, naplati ti tri dinara; zavuče ti dršku od kašike u usta, uzme ti pet dinara; pipne te za ruku, uzme ti deset dinara, i to gleda na sat da ne

— Isplaziš mu jezik, naplati ti tri dinara; zavuče ti dršku od kašike u usta, uzme ti pet dinara; pipne te za ruku, uzme ti deset dinara, i to gleda na sat da ne bi duže držao ruku no koliko treba za deset dinara;

mu jezik, naplati ti tri dinara; zavuče ti dršku od kašike u usta, uzme ti pet dinara; pipne te za ruku, uzme ti deset dinara, i to gleda na sat da ne bi duže držao ruku no koliko treba za deset dinara; ako ti nasloni uvo na leđa, uzme ti

dinara; pipne te za ruku, uzme ti deset dinara, i to gleda na sat da ne bi duže držao ruku no koliko treba za deset dinara; ako ti nasloni uvo na leđa, uzme ti petnaest dinara; a ako napiše dve-tri reči, koje niko pod bogom ne može

to gleda na sat da ne bi duže držao ruku no koliko treba za deset dinara; ako ti nasloni uvo na leđa, uzme ti petnaest dinara; a ako napiše dve-tri reči, koje niko pod bogom ne može pročitati, on ti uzme dvadeset dinara.

leđa, uzme ti petnaest dinara; a ako napiše dve-tri reči, koje niko pod bogom ne može pročitati, on ti uzme dvadeset dinara.

ovsa dodaš u kafu malo sitnih crnih šljunaka, sipaš u petroleum malo vode, — ali šta je sve to; ne zaradiš ni nekoliko dinara dnevno. A ne vredi mu ni galanterista da bude, jer meri na metar a mušteriji ovolike oči.

nije umeo u školi da reši ni ovaj najobičniji računski zadatak, iz niže matematike: „Kad ti dnevno zarađuješ pet dinara a trošiš dvadeset, kolika je to razlika na kraju meseca?

pantalona i izlizane pameti i skinućeš mi duboko kapu i izjavićeš mi svoje poštovanje i ponudićeš mi da mi, za pedeset dinara, napišem čestitku u stihovima za moj rođendan.

No rad sam da znam šta ćete me vi koštati. Vaše posete? — Pa, imao sam deset poseta po pedeset dinara i jedan konzilijum, svega šest stotina dinara. — Jeftino, odista jeftino.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— O tome vodi računa ti, a neću ja... Najzad otvori, i u kasi zablista pun čanak srebrnih dinara. Luka se maši za novčanik i izvadi gomilu banknota. — Razmeni i ovo!

Na jednome mestu nađoh jednu projicu, ama volicna, i traži mi dve banke. — Dvadeset dinara! — povikasmo u čudu. — Očiju mi... Bolje da glođemo koru, nego tolike pare da damo.

Pobjegoste iz zemlje — grdi nas jedna Crnogorka. — A teško i nama s vama kada nam prodajete hleb za dvadeset dinara — odgovara narednik Obradović. — A je l’?... U šakama nosim zemlju zarad kruva. Da ste mi junaci neki, pa i da vam dam!

— Pa mi smo platili sobu... E, to je suviše! — planu komandant. Ali, ipak, izvadi dvadeset dinara, dade joj ljutito i iziđe iz kuće. Padala je sitna kiša, a po drumu oticala prljava voda. Vojnici su bili gotovo bosi.

Nije hteo da pljačka. Pozvao je lepo Arnautina i ponudio mu tri stotine dinara u papiru, za tridesetinu glavica kupusa. Bilo se sakupilo još nekoliko Arnauta. Nisu hteli ni da čuju.

Vratili smo se u bivak i blagajnik puka dade nam dve hiljade srebrnih dinara. Novih i sjajnih, još neupotrebljavanih. Stavismo novac u ćebe, jedan vojnik dohvati krajeve i kao vreću prebaci preko

I tako osamnaest puta. Ukupno hiljadu osam stotina srebrnih dinara za plastić buđavog sena. Konji neprestano padaju. Stvari se pretovaruju na jače konje, ili se sanduci ostavljaju pokraj

Petrović, Rastko - PESME

kraj druma sede, Pa ushićeno gledam njina lica mlada: Ko bi rekao da ko hulje Od starice što ih primila Ukraše osam dinara!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

A ti, bane, danas k mene dođe da ti uzmeš tvoje dugovanje, a ja, bane, ni dinara nemam! Strahiniću, — jada dopanuo! — će ti dođe da pogineš ludo u Kosovu u vojsci carevoj?!

Ja ne tražim, brate, ni dinara, ni ja tražim tvoje dugovanje, no ja tražim silna Vlah-Aliju, koji mi je dvore rasturio, koji mi je ljubu zarobio; kaži

“ Veli njemu care gospodine: „Dao bih mu na Bosni vezirstvo bez promjene za devet godina, da ne tražim pare ni dinara“.

bijela mehana, i prokleta krčmarica Janja, sad će mi se osvetiti Janja: dosta sam joj vina potrošio, a nijesam dao ni dinara“. To je Đemo jedva dočekao. U to doba pali pred mehanu, a ispade krčmarica Janja.

Bože mili, na svemu ti vala kad ja viđeh savezana Marka! Pojiću te, Brđanine Đemo, bez bijele pare i dinara, baš ak’ hoćeš tri bijela dana“. Pa pod Đemom konja uvatila, odvede ga u mehanu bilu, donese mu vina i rakije.

tri godine dana, i ja vukoh drvlje i kamenje sve uz moja kola i volove, i za pune do tri godinice — ja ne stekoh pare ni dinara, ni zaslužih na noge opanke! I to bih joj, brate, oprostio!

Ni imamo vina, ni duvana, nit̓ imamo pare, ni dinara“. Al̓ govori Starina Novače: „Ne boj mi se, deli-Radivoje! Ako nema vina ni duvana, i ako je blaga nestanulo, mi imamo

KOLENO Hrani majka dva nejaka sina u zle dane, u godine gladne, kad je bila ponajskuplja hrana: oka brašna trideset dinara. Hranila ih i odranila ih na preslici i desnici ruci.

dizgen dilber — lep, mio diljka — dugačka puška dimišćija — sablja napravljena u damasku Dinara — planina na granici Dalmacije i Bosne dići se — (znači i:) poći na put: Digoše se do dva pobratima dica — deca

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

S golom glavom počuli se. 1743. Spavaču nejma nadnice ni skitaču stanka. I dva udovička dinara podušje ka i boljarske hiljade. Bliža je košulja k čoveku negoli dolama.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Plati za putine osam dinara — em bele pare, bre brate, reče, malko li je!?... Ama znaješ kako be’u cvrste i jake putine, pa em sas potkovice!

jedan dan ubavo zapanti’ dek sam spustija u čekmedže dva po pet dinara od pazar, a kad će da zatvorim dućan, ja si nađo, sal jedno! A kod čekmedže dolazimo sal ja i on, niki drugi!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti