Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Neki Dionisije Horvaćanin, iz Garevice rodom, rečit čovek i odveć drzostan, siđe k njoj da vidi što je stoji vika i da viku s vikom |
No, znajući da njegov stric Dionisije, koji ga je tu doveo bio da ga pokaluđeri, ne bi ga za glavu pustio, zato on naumi i bez „ostaj, zbogom!” doma poći.
Ćipiko, Ivo - Pauci
kratke šije, ćelava, kome su i sami prsti na ruci pretili; o desnu mu sjedi gazda Jovo, do njega stari kaluđer otac Dionisije, oštra duguljasta lica i živih crnih očiju, pa mladi kaluđer; s lijeva, pako, fra Ante, primorac, doktor crkovnoga
—Ovo je sveta stvar! — veli ocu Dionisiju. —Hoćeš ti jednu žlicu? — Mani, boga ti, to je otrov! — okosi se otac Dionisije; ljutio se, jer ga je pomeo u zdravici koju je u pameti slagao da je izreče kao pravoslavni sveštenik svešteniku
Uto iznebuha diže se otac Dionisije. Društvo napito, probavljajući, upre poglede u nj; njegova progrušana brada drhti, a oči živo prodiru ondje gdje ih unese.
” Prvi fratri, a pred njima fra Joso, digoše se. Gazda Jovo, težak, oklijeva, a otac Dionisije pogleda u mladog kaluđera i — diže se. — Kape dolje! — zagrmi fra Joso. I vi tamo!
Ljubav za ljubav! —A ti im vjeruješ? — tiho odvrati otac Dionisije i pogleda svojim živim očima po društvu, pa vidjevši da veselo o nečem društvo razgovara, nastavi: — Ti im vjeruješ?
— Vi uvijek jedno, — opazi mladi kaluđer, pobojavši se da, napit, otac Dionisije ne pomuti sloge... —Pusti ti njih... Kad oni varaju, varaću i ja ... —Tako je!
—Pusti ti njih... Kad oni varaju, varaću i ja ... —Tako je! I opet se diže starac otac Dionisije i veli: — Mi smo zaboravili u našem veselju da ispijemo čašu u zdravlje — znate koga?
A kad htjede fra Dane da se baci, posrne i zatetura... —Pijan je kao sjekira! — opazi otac Dionisije. A Maša kida se od veseloga smijeha. — Vrijeme je da se odlazi!