Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Kad sam ušao, ona je vadila nekake poklone od sestre za mater. — A — reče ona glasom koji me, badava je, dirnu, — a vi ste slabi? — Ne, bio sam, gospođice. A otkud vi znate? Ona se malo zbuni. — G. Tumanov mi je kazao.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Stidljivo. Jedini ponos, koji su bili još sačuvali, i u koji nisu smeli da dirnu, od sramote, pred landsmanima, bilo je ime njihovog sela, rodnog mesta, porekla.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Osobito su cenili dobre govornike, one koji su umeli da dirnu u najtanje žice. Ovaj život sa gozbama i svetkovinama morao je u Toku vremena uticati i na njihov mentalitet, i njihovo
Milićević, Vuk - Bespuće
— Šta radi mama? — zapita ona poslije ćutanja. Otac ne odgovori ništa u prvi mah, i to je dirnu i uzruja; i kad se sretoše njihovi pogledi, oba puna sumnje, on joj samo reče nesigurnim glasom: — Ti nemaš više mame.
On se nemirno pitaše: „Zašto to ona meni priča?“ ali nije propustio ni jednu riječ, u jednom trenutku dirnu ga njezino pričanje, no on se svlada i ostade ravnodušan.
Radičević, Branko - PESME
Laki vetrić osmenu se, Listak liska dirnu, Beli danak pokrenu se Pa kroz lipu virnu. Lipa brsne grane širi, Šapće danu sjajnu: Viri, dane sjajni, viri,
(1845, 11. maja) KLETVA Zelena je trava, Moma na njoj spava, Vijar vetar pirnu, U suknju joj dirnu, Suknjica se širi A nožica viri, Ao nono bela, Voda te odnela Pa — meni donela! (1845, mart) ?
Al' kad Arslan na ograšju pade, Tad se Talu i zgodica dade: „O Hajkuna“, reče, „sad si moja.“ Dirnu konja, uteče iz boja Pravo Hajci, — vesela mu majka! Jošte kliknu: „Beži sa mnom, Hajka!
Tuda šeće jedna bela; On iz vreže virnu: „Jao, vrežo, dela, dela, U srce me dirnu!“ Začu cura, zatrepeta, Ćaše uteć lepa, Al' je veće vreža kleta Za nožicu ščepa.
Al' kad Arslan na ograšju pade, Granu sreća i raždenu jade. „Oj Ajkuna“, reče, „sad si moja.“ Dirnu konja, uteče iz boja, Pa u oko, te još pod čadora. Reče Ajci: „Bežati se mora.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Vlaga potoka još više me dirnu. Meka, sočna trava nabujala, a više moje glave sklopilo se granje i lišće. Kroz granje probija mesec te osvetljuje
— Trže se on i poče da se diže da ide. Ne dadoše mu ni da se makne, a kamo li da ode. Pasa ga dirnu, pokazujući glavom na čaršiju, mehane: — Idi, idi! Čeka te tamo... — Ne, Paso! Živ mi Gospod, ne! Takav mi posao!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
kralj, pa zamišljaju da pred sobom imaju demoralisanu gomilu „svinjara“ i paora, koje treba kazniti jer su se drznuli da dirnu u neprikosnovenost ćesarskoga dostojanstva.
Isturili smo im prestonicu pod nos, a ne mogu ni prstom da je dirnu... Suton je. Ulice mračne, prozori neosvetljeni. Pred jednom kućom ugledasmo veselu grupu ljudi i žena.
Gvozdeni kolos se zanija, krete i uskoro poslednji vagon prolete i kao da mi izvuče suze iz očiju. Milutin me blago dirnu po ramenu i povede u bivak. Pričao mi je nešto, verovatno me tešio. Ali moje misli bile su daleko.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
i pregrta, prođoše crni i mutni oblaci, prođe opasna plamenjača, prođoše duge kiše i povodnji, prođe svaka opasnost i ne dirnu mu ovu plodnu goru, i on se sad, srećan i zadovoljan, laća najmilijeg i najlepšeg posla: bere plod trudova svojih...
Uostalom, momci se zadovoljavaju malim: ako mogu da dirnu i štipnu, to je sve, a 'nako, da rekneš — nije... slave mi, nije!.. — Jaoj!... začu se iz pomrčine.
Začešljasmo duge kose, samo gospodin prota, po običaju, ne dirnu svoje grgurave sede vlasi... Iziđosmo kroz carske dveri i počesmo blagodarenje...
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Izlazeći na kapiju oseti samo kako joj lice i kosu do- | dirnu onaj venac od šimšira i drugog cveća, već osušenog, gotovo sparuškanog od fenjera, i to je zadahnu nekim zagušljivim
Još manje je neprijatno dirnu, niti se strese, kako se bojala, kada ispred kapije vide svekrvu i poljubi je u ruku, a na svojim obrazima oseti njene
Pandurović, Sima - PESME
On je bio dete svog Velikog veka. III Istina I onda kad mu vreme kose dirnu, A život lice borama izbrazda, On je svoju starost provodio mirnu S osmehom mudraca i veseo vazda.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Neću, pa neću! Nećkao se dva dana, a oni ne htjedoše bez njega. To ga dirnu, te trećega pristade, i sva četiri, istijem putem i načinom, otidoše na sijelo.
licu treperaše svaka žilica, njegovi snažni i gipki udovi bijahu tako pokorni njegovoj volji, da to strica neugodno dirnu, te, ne znajući, zašto sjeti se svojih predaka: fra-Jerice, o kome se pjesme pjevaju, i još slavnijeg strica Jurete.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
O da čudna ljuljuškanja, Da t' podiđu mravi! Laki vetrić osme'nu se, Listak liska dirnu, Beli danak pokrenu se, Pa kroz lipu virnu.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
A kad jarko sunce žmirnu (Jer mu sumrak trže sjaj), Ruka ruku samo dirnu: To je bio oproštaj. — Dođe doma mlada moma, Na licu joj sunčev žar, „Gde si, diko, za toliko?
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Bio je pitom i pun neke svežine, one poljske, a međutim lica kao u devojke. I što Mladena najviše dirnu, to beše ono njegovo ponašanje čim uđe, pojavi se još na pragu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Po bivaku se proneo glas o pismenoj ostavci posilnoga poručnika Luke. I svi sad dolaze da dirnu Luku. A on naručuje kave, da bi tako kaznio svoga posilnog. Ali sledećeg jutra, Isajla nestalo iz bivaka.