Radičević, Branko - PESME
44. Nje više nema — to je bio zvuk, U njen kad ja unišô bija dom, Straovito me dirnuše tad uk Iz vedrog neba, kao strašni grom, Vesela moga ubi sav on puk, Iz korena se ljuljnu žitka strom; I da mu
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Kamo sreća da nijesam prebolio. Danas bih barem mirno u grobu počivao!“ Te riječi, onako izgovorene, dirnuše, valjda, jako curu, jer ona zaboravi sve što je sustezaše, pa sjede na klupicu i povuče i njega da sjedne.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Pročulo se gos-Tošino čitanje, i razgovori o tom ga toliko dirnuše, da je prešao na stalno snabdevanje knjigama iz poljoprivredne i varoške čitaonice. Županija ga za to odlikovala medaljom.