Upotreba reči divaniti u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

No kad videše da je Simica — svoj čovek — nastaviše opet divaniti, ali prilično ozbiljno. Simica im nazva boga, reče popu: »Blagoslovi, oče«, pa sede kraj njih i poče puniti lulu, a

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ostale smo zdrave i čitave, fala bogu. Pa... tako i oni... — Jao, lako je vama, prijo, tako divaniti; vi ne udajete!... Al’ kako je meni!... Od’ranila je, što kažu, iz malena... pa sad... — pa se opet zaplaka prija Sida.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Bile su već i tri mise. Ja mislim da sad četvrtu divani tvoj stric... — Kako to? Zar se može divaniti misa u poaranoj crkvi?

Njekoliko puta promoli glavu napolje i viče da se i dalje čuje: — Fra-Brne je bolestan. Ne može vas primiti. Ne može ni divaniti. — Da nije koji od dužnika! — pita stric. — Da nije koji spominjâ za dugove, a?

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Oni u raju stanu divaniti da ga ne spada živoga u raj, ali im starac reče: — Eto vam vašega raja, ja ću biti samo sa mojim laćama.

Kad je to vidio onaj drugi svijet, ispizme se svi na njega, pa stanu divaniti da je premudar, te tako to i car čuje, pa ga dozove preda se i reče mu: — Ja sam čuo da si ti najmudriji od svega

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

diba divan — veće, skupština; razgovor; kuća ili odaja u kojoj se čini divan divaniti — govoriti, razgovarati se divan-kabanica — ukrašena gornja haljina u kojoj se ide na veće divit — mastionica;

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti