Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Ona zbunjena stade se muvati po kući, ne znajući šta će. — Pa kako, kako? — pita dujo. — Vala bogu i prisvetoj Divici, nije zla! Jeto, gladi nije, a bolesti nije, pa se životari — veli knez Kušmelj.
— Kako, Jure? Kako, Bare? Kako, Šimeta? Kako, Vice?... Kako svi? — pita fra-Brne. — Vala bogu i Divici, sa zdravljem smo dobro, a mučimo se kako možemo — odgovori Čagljina u ime sviju. — Tako! — reče fratar i nastavi jesti.
Dundak, slobodan, a vješt kako se treba ponašati u takvijem prilikama, prekrsti se, izgovori polako „Pozdrav Divici“, pak zapita pudalinu: „Dušo kršćanska, šta želiš od meneka?“ — „Želim, da ti se ispovidim!
Da nije šta zlo? Knez zavrti glavom i huknu. — Nije zla vala bogu i Divici, nego... Ali, da iđemo redom! Dakle, jevo zašta sam došâ.
— Diko naša — poče Kušmelj — kad je bog da, dâ si take glave! Bogu vala, milostivom bogu i Divici, a mi mislili... a mi čuli...