Radičević, Branko - PESME
A propiri vetar jači. Sad se smrče, vetar nape, A grom svoje strele zape. XIV Bura, munje, grmljavina, Sve divljačno kâ nekada; To mu nekad bi milina, Ali sada, ali sada Nema njega na prozoru Da se divi božjoj sili, Unutri je u
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Kokošinjak, veliš? Hm, ko će ti natjerati ove moje krajiške zavrzane da se umiješaju među časne sestre? Divljačno je to, plašljivo. — Vidim, vidim — pomireno mrmlja komandant.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Ona se namršti i grubo progovori: — Što bežiš? Neću te pojesti. — Divljačno je, gospođo, mnogo, stade ga pravdati njegova mati. Nije ni izlazilo među ljude.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Sve oko nje beše sumorno i divljačno, sve joj ulevaše neki praznoverni strah, kome se ona ne mogaše protiviti. I u toj zloslutnoj sumornosti, ona se
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Njegovo je telo nezgrapno, grubo i divljačno, „kao u nekog ostarelog medveda”, a tumba se sa stranice na stranicu romana „teško, kao bure”; njegovo je ponašanje