Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Pokrenut vještom Ćosinom rukom, zaigra žrvanj sa divljom hukom i pođe poslu svom, a usred gore, u istom trenu, Brkonja div se iz sna prenu i poče strašan lom: „Na noge,
Išli su tako pravo, gorom, za divljom kozom, ravnicom, žurnim hodom, nizbrdo strmoglavo, nekad se truckali vozom, a negdje ljuljali brodom.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
U vihorima strasti, sa divljom, pomamnom vikom, Skakaše bezumna vojska od ljudi, žena, i zveri. I drevne indijske gore oglašavahu krikom Istoka bujne
Petković, Vladislav Dis - PESME
po fabuli, živim Obznanu daje da aveti stižu, Da kolo vode po pločama sivim, Kad ponoć dođe, i on naglo skoči, Pod divljom strašću što ga namah skoli Tražaše ljubav i neznane oči, Boga, da kune i da mu se moli.
Krakov, Stanislav - KRILA
Ispred već iskidanih žica oseća se topao dah gomila koje navaljuju, i bije smrad alkohola. Opijene divljom žeđu za ubijanjem i klanjem tamne senke se uspravile.
Šuma se ispuni divljom jekom ubijanih i urlikom pobednika. U dnu jaruge kupili se zarobljenici, a iza žbunova neprestano su izbijale
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
„Neblagodarni!...“ Grmi s prestola, Baš kao neba teške svodove Kad divljom snagom vihor zadrma: „S poljana mojih plodom pšeničnim Seljačke krvi porod prljavi Do izobilja gladni hranite!...
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
— U Ostrovici (Sićevačka klisura) baje se divljom zevalicom (antіrrhіnum orontіum) kao »travom od stra« (ceterach offіcіnarum): suvu d. z.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Navalivši nad oči crnu maramu, gledaše ispred sebe na pusti grob i u pukotine obrasle divljom travom, pak stade da se skrušeno moli za pokoj njegove duše. Tako je duže vremena sprovela u molitvi.
Ilić, Vojislav J. - PESME
u vihorima strasti, sa divljom, pomamnom vikom, Skakaše bezumna vojska od ljudi, žena i zveri. I drevne indijske gore oglašavahu krikom Istoka bujne
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
IV Grupa djevojčica s grajom se vraćala iz škole i uprav kad su prolazili pokraj gusta ljeskova žbuna obavijena divljom lozom, jedna od njih preplašeno vrisnu: — Jao, noge! Eno nogu! Curice se skameniše u mjestu.