Jakšić, Đura - PROZA
Sirota stoka zaludu je tražila po toj suvoj pustari bar jedan stručak zelenoga lista da njime svoju divlju glad razblaži... Gladna i žedna goveda tumarahu bez čuvara po golemoj Galati i čupahu suvo korenje iz zemlje.
Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
KOŠAVA Košava raznosi sa krovova dim, preko trgova kotrlja vence trnja! Tako duva, da divlju patku, u letu, posuvraća kao rukavicu! Kapu, da mi je košava ne bi oduvala, ne nosim na glavi nego u rukavu!
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Harambaši sevnuše oči. — Dakle, tako je. — Tako, Srećko. — Dobro. Zbogom! Deva priđe te odseče jednu divlju lozu, koja se vila oko jednog drveta, i ode najlak, praveći gužvu. Harambaša pogleda po družini.
Afrika
Ne, Dakar nije još Afrika, nije sasvim, nije nikako za moga prijatelja, koji je poznaje divlju, kakvu mi je obećava, ali za mene ovo je ipak ono što nisam nikada ranije video i što je blisko onome o čemu sam sanjao.
Ne, nema kobilice za moju tamburu, ali se zato pred jednim dućančićem zadržavam da čujem gramofon koji ponavlja neku divlju marokansku pesmu. Kroz tesne uličice, kroz stranputice, izbijam na pristanište.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Isakovič posle ugleda, na dnu jedne aleje, Herrenhaus, zidan u crvenu ciglju, sa prozorima belim, zaraslim u divlju ružu. Pred zgradom se video vrt u zelenilu i vodoskok, koji je prskao u visinu.
Na Aninom licu, koje je sad imalo divlju lepotu, zdravih, crnomanjastih, začetih žena, sa krupnim, sjajnim, crnim, očima, jasno se to jutro ogledao, i taj
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
u zemlju i živeli po zemunicama, da bi se u proleće, ili pred snegom, opet odselili dalje, Aranđel Isakovič osetio je divlju potrebu da svemu tome stane na put, da se negde zadrži, i da i druge prisili da stanu.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Nerotkinja, na primer u Homolju, nađe divlju trešnju, savije njenu granu pa se triput provuče ispod nje i sva tri puta kaže: „Kako ti nisi jalova u svoj rod, tako i
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Grgolji voda kroz divlju paprat . . . Tu ti se rađa vesela Japra. Potok-jarence skače i đipa, na miru nije ni jednog trena, po njemu igra
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Gojko stajaše na vratima, bled, osećajući neku divlju radost n zadovoljstvo, a ne smejući to ničim pokazati. Čim se otvoriše vrata i na njima se pojavi pisarka, on šmugnu u
Ona se strese, čitajući u njegovim očima i divlju odlučnost i tu kobnu slutnju... — Ne, ne... ostavite me... zaboravite sasvim!..
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Pred Bečom je Burak posrnuo, obrnuše kola niza stranu. Ne trebuje carstvo neljudima, nâko da se pred svijetom ruže. Divlju pamet a ćud otrovanu divlji vepar ima, a ne čovjek. Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovjestvom.
Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU
Čujete kako čovek govori? CMILjA: Priča dvásata, a ne kaže šta oće! IKONIJA: Je l on to misli na divlju izgradnju? MILE: Nije, to je povodom neke invazije, i oružane intervencije! IKONIJA: Ja čujem pominje neko rušenje...
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Njegov glas očajnog bola cepao mi je srce i ozlojeđen na ovako svirepu, nezasluženu sudbinu koja ga goni kao divlju zver, u neprijatnom položaju u kome sam se nalazio slušajući ga, ja sam ga umolio da ne nagli i da stvar dobro proveri.
Ali usred one grmljavine u ušima, usred ovog crnog oblaka, iako sasvim oslepeo, obamro, poludeo, ja sam ipak čuo divlju vrisku mojih dželata i demonski kikot gledalaca, koji su se mojim smrtnim mukama neiskazano naslađivali.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Gle, šušti i bruji tu ta planina, nosi se šum njen jednačito i tiho, slažući se u divlju, neobičnu svojevoljnu melodiju...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Pošto prijeđu divlju planinu, srešće ih more, preko njega ne mogu nikako; nego nakraj mora imadu tri jagode: da uberu te tri jagode, pa da
joj odgovori: — Da, kćeri, carev sin i Oštar Dan idu tražiti kraljevu kćer; ali teško da je nađu, jer kad prijeđu divlju planinu i veliko more, onda će ih sresti gvozdena planina, koja je svezata sa nebom i zemljom; nego na kraju te planine
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Rasipao novce lakše no što ih je zadobijao. Davao je sirotinji, gostio prijatelje i divlju družinu. Bacao je u tekije i crkve baš kao onaj đakovički bektaš što je na samrti podelio svojih poslednjih trista
Petrović, Rastko - AFRIKA
Ne, Dakar nije još Afrika, nije sasvim, nije nikako za moga prijatelja, koji je poznaje divlju, kakvu mi je obećava, ali za mene ovo je ipak ono što nisam nikada ranije video i što je blisko onome o čemu sam sanjao.
Ne, nema kobilice za moju tamburu, ali se zato pred jednim dućančićem zadržavam da čujem gramofon koji ponavlja neku divlju marokansku pesmu. Kroz tesne uličice, kroz stranputice, izbijam na pristanište.
Bojić, Milutin - PESME
Sluktanju predan On čeka gnevno udar jedan, da plane... I planu, prasnu. Zakrvaviše se stare rane. Ja vidim divlju, strasnu Krv pradedova.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Iz j. rodi se devojka (SEZ, 41, 1927, 115); stvori se zlato (іbid., 239); kada se baci na divlju planinu, načini se kroz nju put (LMS, 145, 1886, 106 id); od jabuka, ko ih pojede, narastu rogovi (SEZ, 41, 1927, 216;
u polju (ZNŽOJS, 10, 243). Na k. nalazi se i veštica (SEZ, 41, № 24). U Dalmaciji je »jedan čoek« video noću jednu divlju k.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
opijeni zlobom i pakošću, smehom grlenim i raspusnim, gledam ih kako se guraju ko će od njih pre ustavu da digne i divlju vodu u badanj da pusti, da se kamenje pokrene, izdrobi mi meso i kosti, u kašu da me pretvore, a krvlju mojom da zadoje
Ilić, Vojislav J. - PESME
Da sumorne misli i tugu odstranim, Hoću, dragi druže, s tobom da divanim. Zgoda mi se dala da te, putem ovim, Kao divlju zverku ili zeca lovim. Badava se moliš... sa pesmama svojim... Raščupan i strašan ja pred tobom stojim. 2.
Petrović, Rastko - PESME
umila Ni dopuzih do njene dojke pijan od svetlosti Pa ipak pogledom svojim bola pitomost moju je ubila Il uzburkala divlju mržnju moje mladosti Na svaku novu Reč zadrhtao bih bled U uzbuđenju strašnom da ona skriva Tajnu Ja ne trudih se nikad
Kao vučica ti mi umi jezikom vid I mračnu prugu besa niz divlju ovu kičmu I pokloni mi Njega, Sunce, i s Njime zavist i stid Godina toliko već je da spremam divlju sič mu: Pokloni
mračnu prugu besa niz divlju ovu kičmu I pokloni mi Njega, Sunce, i s Njime zavist i stid Godina toliko već je da spremam divlju sič mu: Pokloni Sunce, čija prlji me vrela sačma Zalud me mleko tvoje blaži i vraća moć Osećam da se budi ono što tako
dopuzih do njene dojke pijan od svetlosti; Pa ipak, pogledom svojim bola, potmulost mi je ubila, Il uzburkala divlju mržnju moje mladosti Na svaku novu Reč zadrhtao bih bled U uzbuđenju strašnom: ne skriva ona l Tajnu; Ja ne trudih se
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Otkud znaš?! — vrcnu se Stric kao da je nagazio na divlju mačku. — Znam. On mora tako doći. Otkad je vidio prvog naoružanog vojnika, Jovanče je neprestano zamišljao da se i