Upotreba reči divotna u književnim delima


Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Mirisno pucka žarulja rupa. Suši se vreme - prostor palaca. Divotna glavo, umnice trupa, kuda te goni, gde li te baca nagon taštine?

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Pod plavim nebom divotna dana Grmi i zvoni, Gmižu tisući i milioni— „Hristos voskrese!“ — vazduh koleba Do kraja mora, zemlje i neba...

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Pod plavim nebom divotna dana Grmi i zvoni; Gmižu tisuće i milioni „Hristos vaskrse!“ vazduh koleba, Do kraja mora, zemlje, i neba...

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

XXV Sunce s’ rađa, zora blista, Oblačići zlatom sjaje. Da, — priroda j’ uvek ista, Velika je, divotna je. Razvijaju s’, prelivaju s’ Iste slike, iste boje; Kao ključem navijena Sva priroda čini svoje.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Pa i tog anđela!... E bog te ubio! I na sunce je otrov prsnuo, Jelisaveto, zvezdo divotna! Oprosti mužu, prosti čoveku!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti