Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Natrag, alo! Suknju dižem iznad glave, alo! Gledaj, alo! Nagledaj se, alo! Dobro gledaj, alo, da bi znala, ako bi zagrizla na šta si zinula,
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ovde blizu ima dve vodenice, pa ćemo to samleti. A naredio sam da doteraju i stoke. — Dobro si učinio! — Baš sad dižem nekoliko velikih vuruna za pecivo hleba. — Dobro je. — Pa ću narediti da se doteraju kazani da se i kuva štogod...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
“. Posle toga ja još sedim i ne dižem se od stola. Palim još jednu i još jednu cigaru; a ona mi priča. Palim još jednu i još jednu cigaru; a ona mi priča.
Afrika
Krupni, narandžasto–crveni mehuri kakaoa u tamnom lišću, semenja rskavičavog i gorkog. Između drva dižem neki nepoznati plod, nalik na prezreo krastavac.
Popović, Jovan Sterija - TVRDICA
DJEJSTVA) Visokoučenom gospodinu Gavrilu Pekaroviču medicine doktoru svom ljubeznom prijatelju posvećeno Rado t’ druže dižem pamjatnike Posvećujuć’ tebi moje knjige. Samo nemoj da se red izmeni, Da pamjatnik ti podižeš meni.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
ŠESTA GLAVA Miš mi se penje uz leđa — Juriš zečeva —Koraci nepoznatog — Dižem se u vazduh (PREPISANO IZ TOŠINA DNEVNIKA) „Izgleda da je moj čiča Trišo strašno pijan, jer je uzeo džak zajedno sa
Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI
Srbine, Srbine, ne vređaj pepeo tvoji praotaca! ŠERBULIĆ: Ali imate li svesti? Da dižem barjak, pa posle da me obese! LEPRŠIĆ: Ništa zato; za narodnost nikakva žertva nije skupa. ŠERBULIĆ: Fala vam lepo...
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
pisao važi za njegov pesnički rad: Ja Serbin serbski čitam, pišem, I duhom serbskim k Rodu dišem Pa pesmom serbskom dižem Rod... JEZIK. — Mušicki je bio više naučan duh no pesnički, i u mladosti se više bavio naukom no književnošću.
Sremac, Stevan - PROZA
tako zvani »bruderšaft«, a domaćin ne vidi ni bele mačke, nego svršava svoju podužu zdravicu s reč’ma: »U to ime dižem ovu čašu i velim ti i kličem: zdrav si, priko! Kiljadili mi se takvi prijatelji!« — Da bog da! — odgovaraju Paja i Kaja.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
sna: viri mjesec kroz prozor, gori čitavo dvorište, a blještavi posjetilac unosi mi se u lice i šapuće: — Hajdemo! Dižem se, lak, opsjednut, ali me već na prvom koraku otrijezni glas vječito budnog djeda: — Baja, kuda ćeš?
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
OD toga ništa nisam video. Samo često, u noći, trgnem se iz sna, probudi me svetlost sveće. I ja se tada dižem i gledam, gde se ona skupila, na leđa bacila staru, čohanu gunju; nagnula se k sveći i nešto radi.
Ti dolaziš s punim čankom svačega. Zatičeš me gde dižem zaklopce sa jela i od svakog po nešto uzimam. — Što ne čekaš? — veliš ti nabureno.
Ali posle, ujutru, kad se probudim, otresem tih noćnih mađija i čari; dižem se nezadovoljan, natmuren i zlovoljan. Uviđao sam da ovo ne može ostati tajna.
Među ružama opazih poveći zemljani sud — „ćupče“, pokriveno lišćem. — Šta je ovo, nano? — pitam, a već sam se sago i dižem maramu kojom beše pokriveno. — Ne, ne! Ostavi, sine, to je mantafa. Polako dođe pa i prođe podne.
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
— Dečak. „To, to, kažem u sebi, to! Ne, nisam o tome mislio, nikako o tome. Dockan je, strašno je dockan!“ Dižem se, vraćam se lagano između kuća, ne izlazim ispred njih na jezero, jer sa njega bije hladnoća.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Kroz otvoren prozor vidim spava gospodar s rukom na balčaku. I njegovo telo je mač jedan kažem i dižem oči. Gore se beli posteljina u kojoj je spavao bog. Ruka se jedna spušta na moju glavu. Sviće.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Klatno zvona teško i tmurno u grudi udari me. Tad se dižem, i, u mutna oka prozora, puna sitnih glasova večeri, šapućem, nesigurno, i moje ime.
I, tako, bez kretnje, tuđinu, poljupcem, dižem, u vetrove proletnje. I, tako, bez znaka, dozivam golu dragu iz mekog, toskanskog mraka.
Puna žuči, otrovane krvi i smeha, rumen njena rumenija mi je od pričešća, a ruka mi drhti više nego da dižem putir. Ponoć je, pustite me da nazdravim, i ja. Prospem li vino po belom vašem čaršavu, ostaće na njemu rumen vinograda.
Skidaju mi i šinjel oficirski, koji je postavljen krznom, pa izgleda generalski. Drhtim u noći od zime, i dižem od šinjela ruke. Oni mi vraćaju šinjel, vrlo učtivo, i kažu: to je privatna svojina, vidi se.
Gledam decu što plaču, ljude kako lažu, i žene što se smeju. Mirno, kao tuđin, dižem ruku sa svake stvari. Mrak, kao prah, padao je po krovovima.
Pandurović, Sima - PESME
Proklamovan vladar, nečujno, u meni Protivnika ima, mada ga se plaših; I čašu što se nreliva i peni Dižem u slavu tradicija naših I lepih žena!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Pripovijeda se kako je komarac sio volu na rog, pak mu zaprijetio: „Valaj ti se s roga ne dižem, priđe nego me moliš!“ A vô mu odgovorio: „Valaj, niti sam čuo kad si došao, niti ću čuti kad pođeš!“ Medveđa usluga.
Stanković, Borisav - JOVČA
STOJNA A, ne to, gazdo! To, lud, nije. Nije još. A i grehota je. Jer toliko puta ujutru, kad mu postelju dižem i jastuk, na jastuku, gde mu je bila glava, gde su mu bile oči, uvek, uvek tu nađem kako je vlažno. Sigurno od suza.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Iz stajskog đubrišta: perunike bele. Umoran od posla — već, a tek — sviće! Od rose — zemlja se za noge lepi, puši. Ja dižem pali list: u ruci — puca! Sunce o vrata brda sjajem kuca. (Stid mu u mlad ruj boji čelo, uši.
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Jeste. Čovek iz vlasti me izvestio da je Aćim podigao bunu. — Ako. I ja dižem bunu... Cigani, ovamo! Kleknite i svirajte! Neko razbi čašu o tavanicu i vika još jače buknu.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
tad mi niču krila; Kad se setim, ne treba ni više, Tad mi srce kao cvet miriše; Kad pogledam milu Srbadiju, Tad se dižem više zvezda sviju, Više zvezda, do Boga miloga; Pa ga molim, a rad Srpstva svoga, Da ga čuva, vesela mu majka, Srpstvo
Proklamovan vladar, nečujno, u meni Protivnika ima, ma da ga se plaših; I čašu što se preliva i peni Dižem u slavu tradicija naših, I lepih žena!
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
mi njegovi profesori saopštavaju, sve sposobnosti, penjaće, se on sve više i više i postati dika i ponos naše porodice. Dižem ovu čašu, dragi naš Isače, u tvoje zdravlje“. Sva rodbina Isaka proprati ove reči burnim odobravanjem.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
doživeti čast za kojom gorim, da predsedavajući mora kazati, kao što je uobičajeno: ima reč gospodin Lazar Pardon. Dižem, dakle, ruku, javljam se sa ostalima i vidim kad predsednik upisuje moje ime.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ne, to nije za mene. Kompanjon s poslovnim iskustvom i manjim kapitalom prima se u veoma unosan posao. Ne, ni to. Dižem oči sa zamornog petita, i zažmurim preko realnih mogućnosti Malog oglasnika u moje magličasto treperave prostore.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
samac bor i, jednako nad njom žamori svoju pjesmu, kao blagi odjek pučine, čeljad se po običaju krsti, ali ja ne dižem ruke; čemu? Ja sam još prije u sebi osjetio svu milinu slobodne, skrušene duše....
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
A da budeš lepa, moraš biti vedra, A da budeš jaka, čuvaj se procepa. Pa sad dižem čašu, — e gle samrtnika! — Neka živi tvoja i zbilja i šala, Zbilja kao zbilja, šala kao šala, A srećica boljih vremena
Petrović, Rastko - AFRIKA
Krupni, narandžasto–crveni mehuri kakaoa u tamnom lišću, semenja rskavičavog i gorkog. Između drva dižem neki nepoznati plod, nalik na prezreo krastavac.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Neka radi ko šta hoće, Slobodno je, svak po svome, A ja mrtve moje dižem, Pa u srcu nosim svome. Grob je i to, al’ na njemu Duša moja crkvu zida.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Našao se u nezgodnom položaju. — Hvala, hvala, ja sam na službi — odgovara suvo. — Gospodo! — poče govor „Fikus“. — Dižem ovu „šašu“ u „ščast“ po’pukovnika i... i komande mesta, koja je došla da nas „poždravi“. Potpukovnik odbija vino.
A narednik, međutim, ima nežno, potpuno izbrijano lice, i kosu začešljanu „a l'embuѕqué“. — Pošto ja noću moram da se dižem, to lezite vi uza „zid“ — reč mi narednik Dragan. — Imate li stvari? — Ostale su mi u zemunici kod komandira.
Bojić, Milutin - PESME
Molitvom, koju moj Bog samo čuje, Dižem se iznad luciferskog besa, Čarobnih maga i satirskog plesa. (1910) MLADOST Ja znam samo hoću, a ne znam šta
te kleo lud od očajanja, Pio bih u bolu i, pijan od vina, Jecao u ponoć pesmu pokajanja; Luče nove vere hteo bih da dižem Za vekove nove kô znak vaskrsenja, Ja, što kô kraj sfinksa u prašini gmižem, Ja, suludi Juda palog pokolenja;
Nastasijević, Momčilo - PESME
Milost, o milost, Bože moj, Spasi mene sad od greha mog. VIII Pogled svoj dižem ka planini gore. Otkud mi stiže spas? Sa nebesa, od Tvorca što me prati, Sad i na vjeki vjekova.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Kad više ne mogu da izdržim i kad prema njemu za trenutak dižem oči, to više nije onaj lepi mladić u dolami od tamnoplave čoje s bogatim ukrasima od zlatnih niti i dragog kamenja.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Koliko puta pade noć, Koliko dana prođe, I još je silna ona moć, U snove što mi dođe! Ja dižem zlatni pehar svoj, Poklonik mile vlasti, I sve u slavu pijem njoj, U slavu prve slasti! Al' šta ste stali?
Al' ja, večno Tužan, dižem svoje oči, Kad se danak smiri i sunce ugasi, Kad noć tavna padne nad pustom Alhazrom, I sumornu ponoć jeina oglasi.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
U meni se budi snaga Titana. Od moga daha podrhtavaju svi predmeti oko mene. Vi ste zadremali. Ja Vas dižem svojom džinovskom snagom kao kakvo perce, kao lepu igračkicu, mećem na krevet i zatuškavam jorganom.
Stanković, Borisav - TAŠANA
MIRON (jadikujući): Eto, Tašana, eto već ne mogu ni da se dižem. TAŠANA (ljubi ga u ruku i staje preda nj ponizno, nemarno): Blagoslovi, dedo!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Okrenuo sam glavu vatri, ali noge mi se ukočile. Onda se dižem i menjam položaj. Izgleda mi da glava lakše podnosi hladnoću. Ali odnekud, iz onoga granja, kao da mi neko duva za vrat.
Ali, valjda ću dotle i ja jednom poginuti. Idem gladan, žedan, umoran, izmučen, nesrećan... GORNIČEVO 8. avgust Dižem se sav izlomljen sa slame. Tek sad osećam koliko me celo telo boli od jučerašnjih padova i naprezanja.
Petrović, Rastko - PESME
Ja zastor ne dižem s okna: toliko već je dana; Prigušeno mi samo dopre poslednja ulična huka, Ali otkada, gle, ni jedan šum ne pođe iz
Jao, Bože, jao, on mi je bio drug; jao, Bože, jao, ta ja sam ga voleo. Evo gologlav, krv se sliva iz mojih usta. Dižem ovu unakaženu ruku tebi. O svetlost, svetlost, koja sa detinjstva poteče; prisustvovah crvenim talasima do neba.