Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Su čim li si lice umivala? Su što li si mlada otirala?“ Tiho snaha đeveru veljaše: “Moj đevere, od zlata prstene! Kad sam mlada u mom rodu rasla, Svako mi je u rod dobro bilo, u večer sam
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
uzima čašu molitvenu, sakovanu od suvoga zlata, što je ona od oca donela, punu rujna natočila vina, pa je nosi svojemu đeveru, ljubi njega u skut i u ruku, i pred njim se do zemljice klanja: „Na čast tebi, moj mili đevere!
Kad su bili gorom putujući, stiže urok na konju đevojku, pa govori do sebe đeveru: „O đevere, Mandušiću Vuče, zazor mene u te pogledati, a kamoli s tobom govoriti; al’ nagoni muka na nevolju: kaži
Kad su bili preko polja ravna, tad govori lijepa đevojka a na uvo svom ručnom đeveru: „Oj đevere, moj zlaćen prstene, koje mi je suđen đuvegija?