Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Ko se zvao Đorđe zove se Đurđe ili Đurađ ili Đorđije; Dimitrije postaje Dmitar ili Gmitar. Ide se tako daleko da se posrbljavaju i imena stranih pisaca.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Ali šta je odvelo u hajdučiju i Jevđovića i Đuricu i toliki svet?... — Baš da vam kažem i ja jednu — reče Dmitar knjižar, pošto se iskašlja i protrlja među prstima svoj debeo zlatan lanac o vratu.
— viknu Đurica. — Jesi li o aranđelovskom vašaru uzeo pedeset, o pantelijevskom trideset, a koliko ti je dao Dmitar za ječam? — Za ječam? — odgovori Nikola, čudeći se tačnom računu, koji mu Đurica iznese.
— prozbori gazda Dmitar, gledajući onakaženo lice zlikovčevo. — Kako ga je gajila, tako je i prošao — odgovori učitelj.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Među tim Srbima veliki ugled su imali braća Jakšići, Stefan i dmitar, sinovi Đurđevog vojvode Jakše. Kao nekakvi vladari nad tim Srbima bili su potomci despota Đurđa.
Na to pitanje odgovara narodni pevač opisujući postupak ljube Anđelije u pesmi Dioba Jakšića. Njoj je Dmitar — gnevan zato što mu je povređeno dostojanstvo — kratko naredio: „Otruj meni mog brata Bogdana“.
Bogdan nije mogao to da joj odbije. Tako je zadobila pobedu nad Bogdanom i nad Dmitrom. Kad se Dmitar uveče vratio kući — posle svega što mu se u lovu dogodilo, posle pouke koju je čuo od ranjenog sokola: „Meni jeste bez
sam bila, ja sam dangubila više b'jela grada Biograda, gledajući čuda velikoga, đe dijele braća očevinu, Jakšić Dmitar i Jakšić Bogdane.
Lijepo se braća pogodiše, očevinu svoju pod'jeliše: Dmitar uze zemlju Karavlašku, Karavlašku i Karabogdansku, i sav Banat do vode Dunava; Bogdan uze Srijem, zemlju ravnu, Srijem
sav Banat do vode Dunava; Bogdan uze Srijem, zemlju ravnu, Srijem zemlju i ravno Posavlje, i Srbiju do Užica grada; Dmitar uze donji kraj od grada i Nebojšu, na Dunavu kulu; Bogdan uze gornji kraj od grada i Ružicu crkvu nasred grada.
O malo se braća zavadiše, da oko šta, veće ni oko šta: oko vrana konja i sokola; Dmitar ište konja starješinstvo, vrana konja i siva sokola, Bogdan njemu ne da ni jednoga.
Kad ujutru jutro osvanulo, Dmitar uzja vranca velikoga, i on uze sivoga sokola, pak polazi u lov u planinu, a doziva ljubu Anđeliju: „Anđelija, moja
Na čast tebi i čaša i vino, pokloni mi konja i sokola“. Bogdanu se na to ražalilo, pokloni joj konja i sokola. Dmitar lovi cijel dan po gori, i ne može ništa uloviti. Namjera ga predveče nanese na zeleno u gori jezero.
Namjera ga predveče nanese na zeleno u gori jezero. U jezeru utva zlatokrila. Pusti Dmitar sivoga sokola da uvati utvu zlatokrilu; ona mu se ne da ni gledati, nego ščepa sivoga sokola i slomi mu ono desno
“ Soko njemu piskom odgovara: „Meni jeste bez krila mojega kao bratu jednom bez drugoga“. Tad se Dmitar bješe osjetio đe će ljuba brata otrovati, pa on uzja vranca velikoga, brže trči gradu Biogradu — ne bi l' brata živa
Kad se Dmitar viđe na nevolji, skide sedlo s vranca velikoga, pak zavrže na buzdovan perni, brže dođe gradu Biogradu. Kako dođe, on