Upotreba reči dobrodušnim u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

pa još sramnije skakutanje na jednoj nozi kroz kukuruze sve dokle ga neki pešaci, što ih je sreo na putu, sa onim dobrodušnim, detinjskim sažaljenjem, ne uzeše na leđa, smenjujući se tako sve do previjališta, gde ga je neki lekarski pomoćnik

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

I sve to objašnjava što se on tako rado čitao, kao što se i još danas dade čitati. Time, kao i osnovnim dobrodušnim i intimnim tonom, on opominje na Ljubomora P. Nenadovića kojem je umnogome služio za uzor.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Djed ga je dugo i dugo gledao, nasmiješen i ćutljiv, a onda mu se istom ote onim njegovim starim, dobrodušnim graktavim glasom : — I de ti reci, ko je sad veće goveče i beslovesno božje bravče bez repa: il ti, il oni koji su te

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Svi su zarobljenici bili azijatski nizami; krupni, zdravi, lepi ljudi, sa dobrodušnim, poštenim licem. Na ispitu pokažu: da su sinoć i oni učestvovali u poslednjem jurišu na Šumatovac, da su bili odbijeni,

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Jovanče je napeto osluškivao. U nekoj knjizi, dobijenoj od učiteljice Lane, on je čitao o patuljcima, malecnim dobrodušnim ljudima, koji lutaju šumom. Ovo je možda jedan od njih. Izgubio se u mraku i sad zove u pomoć.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti