Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
delatnost bila je takva da ga je Vuk Karadžić u izvesnom pogledu isticao pred Dositejem Obradovićem i da je slavist Dobrovski pisao da »nova srpska književnost počinje od Zaharije Orfelina«. ŽIVOT. — Zaharija Stefanović Orfelin rodio se 1726.
Slovenski naučenjaci toga doba, Dobrovski i Kopitar, obratili su pažnju na Muškatirovićevu knjigu, a Vuk Karadžić uneo je mnoge poslovice iz nje u svoju zbirku
Ljudi koji su u tom pravcu ne samo posredno no i neposredno uticali na Srbe bili su: Josif Dobrovski, Jernej Kopitar, Pavle Šafarik, Jan Kolar i Ljudevit Štur.
izučavanja jezika, religija, mitologija i književnosti, i u tom opštem pokretu počelo se izučavati i Slovenstvo. Dobrovski, »patrijarh i otac slavistike«, počeo je naučno izučavati slovensku prošlost, hvatati veze koje postoje između raznih
iz te zajednice u prošlosti i zajednice jezika izvlačili zaključke duševne zajednice i zajedničkog rada u sadašnjosti. Dobrovski u svojim proučavanjima, naročito kada je izučavao pitanje ćirilice i latinice, stao se jako zanimati Južnim Slovenima, u
zasluge da ga je Srbski letopis 1863, zabeleživši njegovu smrt, uporedio sa slovenskim apostolima Ćirilom i Metodijem. Dobrovski i Šafarik bili su više naučenjaci, Kolar više ideolog i teoretičar, Slovak Ljudevit Štur bio je praktični radnik,
1815. on sa učiteljskim ponosom veli: »moj Vuk«; Dobrovski tada piše da Kopitaru »Vuk je iznad svega«. Kopitar je Karadžića obavestio o značaju narodnoga jezika i narodnih