Upotreba reči dogorela u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Mačak je počeo da ga obilazi, ali je brzo osetio da to nije čovek koji mazi, pa se povukao. Kad je sveća dogorela, pred zoru, Pavle je video samo zelene, svetle, oči, kao da su svici, u mraku, koji nestaju.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Jedva se ujutru razabra. Tek što je svitalo. Velika lojana sveća u čiraku, više njene glave, dogorela je do drške čiraka i rascvetana gasila se šireći zadah. A on, mladoženja, do njenih nogu, gotovo na golom podu spavao je.

Popa, Vasko - KORA

olucima zvezde nam trule 6 Bdiš mi u bori između veđa Čekaš da se razdani Na mome licu Voštana noć Tek je dogorela Do nokata praskozorja Crne opeke Već su popločale Ceo nebeski svod 7 Nad mirnim vodama Zubate oči lete Oko nas

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Vrlo tačno rečeno!“ „Pad Napoleonov nije Lagranž doživeo: umro je bez bolovanja i ugasio se kao dogorela sveća 10 aprila 1813 godine. Njegovi smrtni ostaci sahranjeni su u Panteonu, a Laplas mu je odžao posmrno slovo“.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ugasiše se u jednom burnom momentu otac i sin, kao dva dogorela plamička. Zagramzio za životom i odmorom tako reći mrtav starac, i zaveza se tvrd i hladan čvor na najpunijoj žili

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Sigurno je umro od gladi. Neko mu je prekrstio ruke na grudima i između prstiju stoji mu upaljena sveća. Samo što nije dogorela. — Milojko — okrete se potpukovnik Petar svome posilnome — ugasi onu sveću, da mu se ne zapali odelo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti