Upotreba reči dohvat u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

On se jedva progura i jedva nađe Mrguda i Raka. Onda zađe kroz tišmu, zdraveći se na dohvat s poznanicima. Tako se zadugo vrzao kao u njekom zanosu, kao mjesečar, dokle joj se najposlije ne primače.

Lalić, Ivan V. - PISMO

Kažu neki vodiči: U ovom gradu svet se obnavlja kao voda U ruševnom kladencu, bez čekrka i vedra, Ali na dohvat šake kad pravu prepozna žeđ: Ljubavi, jesi li žedna? Usrkni ovaj slog: Rim.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Neka mi žena reče: što stojiš, priđi i ti, hajde! Već napit, s bukarom na usni koja dršće, Padoh po zemlji, bled, na dohvat maku, S rečju: dvojniče, ne čekaj, idi na raskršće! OPET POD NEBOM Ostadoh da radim svoje jelo, piće.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

No gledajući kroz to prozorče, i pored nišanske mušice, pričvršćene u centru sfere, on vide, tu pred sobom, na dohvat ruke, mesto narečenog pratioca Zemljinog, alabasterko rame princezino i, kroz isečak njene haljine, gornji deo njenih

Obe sveske Ptolemajova dela stoje stalno na mojem stolu, na dohvat ruke. Kadgod sam ga prelistavao i čitao, divio sam se koliko su stari Aleksandrijci daleko stigli na polju astronomije,

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Kakav li je čar, i kakvu mutnu, duboku snagu onda imala! Danas, ona je na dohvat svakome, jeftina stvar, prva željica i početna ambicijica svake intelektualne kaćiperke, svakog umjetničkog pomodarca.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

mu, ako ne u razvoju, a ono u istoriji naše poezije pripada; njegov slučaj je sasvim osoben i redak: bio je na sami dohvat prave poezije, a što mu je delo ostalo kao kula u vazduhu, ljudska je i umetnička drama bolna i zaboravljena.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

A to što se natezao s tom smešnom makom od koje niko od njih nije patio, približavalo im je gospodara na dohvat ruke, jer, eto, ni on nije savršen, znači čovek kao i svaki drugi, mogli su u mislima svojim sada s njim da druguju,

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

stava prve knjige Euklidove.“ On prestade da govori, osećao je da se približio, na dohvat ruke, rešenju svoga velikoga problema, a grlo mu se osušilo od uzbuđenja pri toj pomisli. On morade ponovo sesti.

Ne sumnjam da ste u ovoj varoši crkava poverovali da je nad ovim zvonarama, skoro na dohvat ruke, razapeto nebo, a da nad ovim započinje raj.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti