Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
4 Ni crni kiparis, ni zelena trava Tvoju svetu humku ne pokriva sobom, Dojčine-viteže! Al' je nikla slava Nad sravnjenim grobom.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
I ti, Tesla, u kome se Ispolinske misli roje, Tebe vraća neodolje Da poljubiš stablo svoje. Ljubni stablo, Dojčine mu, Sisni dojku, sine vrli: Svaka grana srpskog stabla Tesli tepa, Teslu grli.
Ilić, Vojislav J. - PESME
4. Ni crni kiparis, ni zelena trava Tvoju svetu humku ne pokriva sobom, Dojčine-viteže! Al' je nikla slava Nad sravnjenim grobom. 5.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
doveo sam tri iljade vojske, a ne vodim nego pet stotina“. 39 BOLANI DOJČIN Razbolje se vojvoda Dojčine u Solunu, gradu bijelome, — bolovao za devet godina; po Soluna ne zna za Dojčina, oni misle da je preminuo.
Tad se jadan Dojčin razabrao, pa besjedi bolani Dojčine: „Dvori moji, — ognjem sagoreli! — a kade mi brže prokapaste? Da mi nije umrijeti s mirom“.
— a kade mi brže prokapaste? Da mi nije umrijeti s mirom“. Progovara Jelica đevojka: „O moj brate, bolestan dojčine, nisu tvoji dvori prokapali, no su suze Jelice sestrice“. Tad govori bolestan Dojčine: „Što je, sele, ako boga znadeš!
Tad govori bolestan Dojčine: „Što je, sele, ako boga znadeš! Al' je vama ljeba nestanulo, ali ljeba, al' crvena vina? Ali zlata, al' bijela
“ Progovara Jelica đevojka: „O moj brate, bolani Dojčine, dosta ima ljeba bijeloga, a još više vina crvenoga; dosta zlata i bijela platna, imam čime na đerđefu vesti, imam čime
sastavile, al' ga niko odnijeti nema, jer ga Arap privatiti neće bez Jelice, baš tvoje sestrice; a ču li me, bolestan Dojčine, ja ne mogu ljubit Arapina, ču li, brate, za života tvoga!“ Tada reče bolani Dojčine: „Hej, Solune, ognjem sagoreo!
“ Tada reče bolani Dojčine: „Hej, Solune, ognjem sagoreo! Đe u tebe ne ima junaka da iziđe Arapu na mejdan, no mi ne bi umrijeti s mirom“.
“ Progovara ljuba Anđelija: „Gospodaru, bolestan Dojčine, jeste tebe doro u životu, I Dobro sam ugojila dora“. Tad besjedi bolani Dojčine: „Anđelija, moja vjerna ljubo, idi
Tad besjedi bolani Dojčine: „Anđelija, moja vjerna ljubo, idi uzmi dora debeloga, te ga vodi mome pobratimu, pobratimu Petru nalbantinu, da mi
Veli njojzi bolani Dojčine: „Anđelija, moja vjerna ljubo, je l' mi pobro dora potkovao?“ Pisnu Anđa kako luta guja: „Gospodaru, bolani
“ Pisnu Anđa kako luta guja: „Gospodaru, bolani Dojčine, bog ubio tvoga pobratima! On ne kuje konja veresijom, no on ište moje oči crne — da ih ljubi dok mu potkov platiš; ja
“ Kad to čuo bolestan Dojčine, on govori vijernici ljubi: „Anđelija, moja vjerna ljubo, osedlaj mi dora debeloga, iznesi mi poplje ubojito“.