Radičević, Branko - PESME
U dvori je. „Pomoz', Bože! Tako ostat već ne može, Tako ne sme!“ ona zbori Pa dolapa svog otvori, I unutra ruku daje, Vadi staklo iz potaje, Staklo jedno što nekaka Juče njojzi dade baka, Koja ga je
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Magda je za to vreme iznosila iz onih dolapa, gde su bile savijene spavaće haljine, pokrivene belim čaršavom, dušeke i jorgane.
Iz onih dolapa, iz kojih su iznete spavaće haljine, a oni ostali slučajno nezatvoreni, bije neka studen; iz kujne vlaga od polivene
Stanković, Borisav - JOVČA
Vetrovi fijuču. STOJNA (rasprema, izvlači iz dolapa postelju, namešta kraj ognjišta). Čuje se lavež pasa kao na tuđince, ali se brzo utiša.
Krakov, Stanislav - KRILA
Bacali su sve sa sebe, spleli se sred čupavih jastuka, i tada se začulo njino umorno disanje. Isušeno drvo dolapa je puckaralo, a grana drveta je lako grebla o drvenu rešetku prozora.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
ona navaljuje na majku svoju i moli je da joj ustupe tu malu sobicu, ćiler, u koju se ulazi na vrata koja su između dva dolapa, pa se tako jedva i raspoznaju od dolapskih vrata... U tu sobicu se često i najradije sklanja.