Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Mićo donio iz varoši šaren kovčeg, i u njega trpa Ikonija silne čarape, košulje i ubruse. Žene posjedaju na klupu pod orah, miluju
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Ugledah nad sobom čovjeka velikih brkova, a iznad njega čađavo potkrovlje ukrašeno sa dvije slanine. — Evo, ženo, donio sam ti jednog lovca miševa — zabrunda Brko, a njegova srdita žena samo me pogleda i viknu: — Pa to je neki stari
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
¹⁵ Za njega se kaže: „dobar ga dan donio“. Posebna sreća očekuje onog ko se rodio na Ilindan, veruju u Bosni i Hercegovini.
Matavulj, Simo - USKOK
Kad onamo, čovjek malo prozebao i leškari. Čim se pozdravismo, Savo će: „A za vašeg Janka došle sinoć pare i knjiga. Donio ih naročit čovjek iz grada, a došle su na ime Žutkovića, kako uglavismo. Jadan Janko.
Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI
NANČIKA: I ja se čudim. GAVRILOVIĆ (Zelenićki): Zar je to blagodarnost što sam vam donio pismo od vašeg starog prijatelja. ZELENIĆKA: Dalje od nas! SMRDIĆ: Da se ne usudite k nama pristupiti!
Milićević, Vuk - Bespuće
je naravno zamišljao sasvim drukčije, bolje ili gore, koja nije bila rđava, koja je bila kao i sve ostale, i sve što je donio u sebi od tog poznanstva, bio je jedan miran i ravnodušan utisak. I poslije pola sata, on više i ne mišljaše na nju.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— E, da mi je iko kazao da Grmeč može biti ovako plav, ne bi mu vjerovao. U nas, kod kuće, ima jedan taki lončić, donio ćić Vuk iz Krupe.
Ni sam rat nije donio nekih naročitih promjena u svakodnevni život krčme. Jedino su s bliskog aerodroma avioni češće polijetali, a kad bi
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Usput je padao na koljena, udarao se i lomio se, ali je starcu malo vode u pregršti donio. Tada se starac vrlo obraduje, pa mu reče: — Sinko, ne ječim ja zato što sam bolan i žedan, već što znam koliko zala
POMAŽEM TI SPRDATI Hercegovac donio na pazar da proda vreću čiste šenice, u kojoj ništa nije bilo do samo zrno. Nekakav Turčin, došavši k njemu i
— Šta? — zapita trgovac. — Bogme se okotio tvoj kotao, — odgovori seljanin — i evo sam ti ždrijebe od njega donio, jer je u mene ždrijeban i došao, a ja tvojega neću. — Bravo, bravo!
— Dobro u tvoje zdravlje, moj lijepi aga! — odgovori mu. — A jesi li, bolan, već što donio nego to dvoje zgureno piladi?
Nakon nekoliko doba opet dođe nešto poslom do age i ponese mu malo masla, a on ga upita: — Bolan, jesi li mi već što donio, nego ovi fildžan masla?
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
s deset junaka vino sam pio, išao doljom i uzbrdicom, s čarobnom kapom nevidljivicom, s lukavim Ćosom vodio borbu, donio priča prepunu torbu. PIJETAO I MAČAK Pri kraju šume, u doba davno, Mačak i Pijevac živjeli slavno.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
— Utrkmismo Vuka s kapetanom. Znate našu momčad ozrinićku: đe god dođu, svud zameću šalu. Vrag donio na sastanak bješe i staroga odžu Brunčevića; i u njega nekakva šišana, lakat u njoj bješe al' ne bješe.
Svak je drži, oprosti mi, Bože, kâ da duhom svetijem prozire. Donio je đavo među nama evo ima dvije tri neđelje, pa je sada, što nije nikada, udarila kaživat vještice.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ Svi potvrdiše da je tako. Ozrinić stade prebirati za kolanom, govoreći: „Baš bjeh i zaboravio, no se sad sjetih! Donio sam nešto, kao neka ikonica šta li je, te mu ostade kod nas...
„Šta je to, Stake?“ zapita je mati, ulazeći iz avlije. „Pa nekakva amajlija, šta li, Jankova. Donio je Ozrinić. Bješe mu tamo ostala!“ „Živni, dijete moje, živni da postavljamo.
“ Svi se obeseliše. „Bogu fala!“ reče serdar. „E milije mi je, popo, što si mi taj glas donio, milije valaj, no ikakav drugi!“ „Milo svima, bogme!“ prihvatiše ostali. „Daj, ženo,... kamo to? Daruj mi popa!
“ govoraše Milica. „Kao ljudi učevni!“ primjeti Joka. Milun u to pokupi svoje sličice, ponese ih otkuda ih bješe donio, pa se opet privi uz svoga Janka.
„Pa ima njegovu ikonicu obješenu o grlu. Bješe je izgubio a donio mu je Ozrinić o Đurđevu dne“, reče Stana. Obje se digoše i priđoše k njemu.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Pripovijeda se da je nekakav kaluđer u nevolji donio trgovcu od nekakva sveca rebro okovano u srebro, i iskao da mu na nj pozajmi novaca (tj.
Evo i za čaušem... (kakav je da je, naš je), doš’o njetko i donio nješta: mrvicu kruha, zalogaj smoka, od komarca pržena rebarca, od mušice dušice, u rešetu rakije, da se gajdaš napije,
, a uza svaku naposljetku mora kazati: „Sebi na glas, a svoj braći na čast!“ (tj. donio). B) NEVESTINSKE DAROVE 1 Evo poznaje mlada kuma svoga liepim darom, košuljom usnivanom, nevezenom, pripletenom i
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ „Šta?“ zapita trgovac. „Bogme se okotio tvoj kotao“ odgovori seljanin, „i evo sam ti ždrijebe od njega donio, jer je u mene ždrijeban i došao, a ja tvojega ne ću.“ „Bravo! bravo!
“ A čovek krsteći se | poviče: „Pa šta ćeš ovđe, anate te mate bilo?“ A kradljivac odgovori: „Ćuti, evo sam ti donio jednu slaninu.“ A čovek, još većma uplašen, poviče: „Idi bez traga, anate mate i tebe i tvoje slanine!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
), licem u lice s malom, u srebro okovanom bizantinskom madonicom koju je donio s Levanta još njegov djed, skromni vođa palube, molio je u sebi neku svoju kratku brodovlasničku molitvu.
Savršeno izlišno strahovanje, jer sam već i bez toga bio donio moju odluku. XXXIII — Ne brini, prebolet ćeš! — govorio mi je iskusan pustolov, još jedan odlutali sin moga kraja;
Pomalo me zapustila i moja bolničarka. Iskoristit ću ove dane da pročitam knjige koje mi je donio mladi doktor. Mahom „romansirana historija”, biografije znamenitih ljudi, u kojima nam se i najbanalniji građanski
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Dobro u tvoje zdravlje, moj lijepi aga! — od govori mu. — A jesi li, bolan, već što donio nego to dvoje zgureno piladi?
Nakom nekoliko doba opet dođe nešto poslom do age i ponese mu malo masla, a on ga upita: — Bolan, jesi li mi već što donio nego ovi fildžan masla?
POMAŽEM TI SPRDATI Hercegovac donio na pazar da proda vreću čiste šenice, u kojoj ništa nije bilo do samo zrno. Nekakav Turčin, došavši k njemu i
Ja te smokvama bijem, a ti svakom: „Jarebi šućur!“ Kaži mi zašto. — He, he, čestiti care, da sam ja tebi donio na peškeš dunja, kao što sam bio naumio, ti bi mene jutros ubio; ali mi žena ne dade, bog joj svakoga dobra dao, kao
— Šta? — zapita trgovac. — Bogme se okotio tvoj kotao, — odgovori seljanin — i evo sam ti ždrijebe od njega donio, jer je u mene ždrijeban i došao, a ja tvojega neću. — Bravo, bravo!
kako prihvatio dinju da ju utrgne, okamenio se kraj nje i izbuljio oči u bostandžiju: — More, bostandžijo, vitar me donio. — Ako te je vitar donio, što držiš dinju u ruci? — pita bostandžija. — Držim se da me dalje ne odnese, — veli hodža.
— Ako te je vitar donio, što držiš dinju u ruci? — pita bostandžija. — Držim se da me dalje ne odnese, — veli hodža. — Ma kad se držiš da te
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
u ruci, a studen vjetar zabuši je u lice; preko noći duhnuo je sjeverac, otjerao oblake, osušio kaldrmu i putove i donio zimnje sunce. Prolazi pored straže: srčanije gleda u vojnike i izbije iz grada na obalu.
—Reci mu da bi' mu dao nekoliko varićaka kukuruza... —Pohlepan je na vuno... —Platio bi' i vino, i donio bi' mu u kuću eno onaj pršut što visi nad vatrom, — i pokaza kretom glave na nj, — pa da ga zajedno razrežemo i
Čekaše dugo dok je sluga donio ključ od župnika, a veli im: — Jedva mi ga fra—Jure dade. Ljuti se. Kaže da nemate prava na vodu nego samo u nedelju,
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— Jeste. — A hoće li goste, pobratime? — Pa... hoće. Nema Druge. Zapovijedaj kad te je Bog donio... Samo te je Baca pozdravio da ideš dole u kuću kod čeljadi. Kula nam je puna. Sve su barjaktari, prvaci i kačaci...
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
novembra primio sam s onakovom radosti s kakom ste ga mi vi poslali. Kopitar mi ga je iz grada donio i celo smo veče ode čitali.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Šjedi, šjedi, pa ćemo popiti kavu, pa svak za svojim poslom! Šjedi i ti, Džibiću, kad te već đavo donio. Šjedi, Džibiću, šjedi, mjesto se prošjelo pod tobom! Tvoj mi je đed o glavi radio, pa otac, pa svi tvoji, ali evo im!..
“ Ama, natoči mi, Mićane, jednu, post' joj njezin! — „Ono neke godine, veli, kad sam išô u Kaursku, donio sam jednu švapsku škrljačinu i jednu ovincirsku... gerenalsku kabanicu.
— Zar ti to moreš, Mićane, brez svijeće? Ne vidiš, bolan! — Svejedno, brate! Donio ti miljun svijeća, a ne donio ni jedne — ne znam ti ja ovije' lumera.
— Zar ti to moreš, Mićane, brez svijeće? Ne vidiš, bolan! — Svejedno, brate! Donio ti miljun svijeća, a ne donio ni jedne — ne znam ti ja ovije' lumera. Gurnem ovo u pintu, pa ako stoji, dobro i jest; a ako se vrti, nek se vrti.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Evo tvojih vlahov, evo ti kuma Ilije, donio je uštipkov, masla i šest jajov... Čuješ li, Marine, dušo? ... Iliji bijaše žao Marina, koji ga je toliko godina
— Jesi li zabilježio dvadeset i pet talijera, što je otac uhvatio za prodatu kravu i donio ti ih na račun? —Sve je ubilježeno, — veli mirno gazda. —Pa kako da može biti toliko koliko ti veliš?
pomišlja, kao obično, na svoga starijega sinčića, što mu se veriga između nogu, misleći da mu je otac štogođ iz varoši donio; i, namirivši konja, kaza ženi da ulije u sklenicu litru cijele varenike, stavi je u torbu i pođe niz selo.
— A da znate vi — uspali se Rade —koliko ova ograda dala je dobra gospodinu načelniku! Koliko je moj pokojni otac donio janjaca, pršuta, jarebica!...
— Šta je, dakle? — sjevši upita gazda. — Donio sam pare. . —Sve? —Što gođ mogah izbiti... —Nije, brate, meni stalo što mogoh, što ne motoh; jesi li donio da vas
— Donio sam pare. . —Sve? —Što gođ mogah izbiti... —Nije, brate, meni stalo što mogoh, što ne motoh; jesi li donio da vas dug podmiriš? — I, pogledavši ga, nasmija se na nj svojim ledenim, namještenim osmijehom.
Kod tebe zaboravljam i tugu i bol što sam je sobom amo donio... Glas mu doista iskreno podrhtavaše, silna unutarnja sila ispoljavaše riječi, no zasve ne znadijaše što da reče, a
— Evo nam mladi sudac! — pozdravi ljubazno Ivu upravitelj i pruži mu ruku, i šjor Bepo rukuje se s njime. — Donio sam ovaj spis... — Ostavite, ima vremena!
— Tek što se pomoli, grije! — pomisli Ivo i osjeti da je naviješteni dan došao i sobom donio sunce, ljetnu ljepotu i — javu u životu! Ivo, vraćajući se u varoš, sreta težake što u polje na radnju odilaze.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Mehandžija njemu odgovara: „Id' odatle, crni Bugarine! Da s' donio bugarsku kopanju, ako bih ti i usuo vina; za te nisu čaše pozlaćene!
Damjan naučio do ponoći sitnu zob zobati, od ponoći na drum putovati; pak on žali svoga gospodara što ga nije na sebi donio“. I tu majka tvrda srca bila, da od srca suze ne pustila.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Mališan je otišao do skrivenog potočića-ponornice i donio Žuji vode u olupanoj činiji iz Mačkove radionice. Zatim je pokupio sve kore iz školskih torbica svojih drugova i sve
Nosi mi ga dalje od nosa ili ja nosim nos dalje od njega. Neiskusni Nikolica donio je otrovnu buniku i ljekovito velebilje, ono od koga se kozama rašire zjenice.
— A zašto ne bih ja? — pobuni se Jovanče. — Ja sam pronašao pećinu, pravo je da ja pođem prvi. A ja sam i bateriju donio — prijekorno napomenu Mačak. Protiv tako jakih razloga Jovanče nije mogao ničim istupiti.
Rastjerao je kokoši po dvorištu, ritnuo se na krmaču i silom povukao Jovančeta u skroviti kut iza štale. — Ehej, donio je! — Ko donio? Šta donio? — Pa donio on! — vikao je Stric. — Koji on? Što galamiš. — Pa zna se koji. On, brate.
— Ehej, donio je! — Ko donio? Šta donio? — Pa donio on! — vikao je Stric. — Koji on? Što galamiš. — Pa zna se koji. On, brate.
— Ehej, donio je! — Ko donio? Šta donio? — Pa donio on! — vikao je Stric. — Koji on? Što galamiš. — Pa zna se koji. On, brate.
— Ehej, donio je! — Ko donio? Šta donio? — Pa donio on! — vikao je Stric. — Koji on? Što galamiš. — Pa zna se koji. On, brate. — Ništa ja tebe ne razumijem.
— vikao je Stric. — Koji on? Što galamiš. — Pa zna se koji. On, brate. — Ništa ja tebe ne razumijem. Šta je donio? — Pa zna se šta je. — E baš si lud. Zna se ko je, zna se šta je! — Govori jasnije.
— Pa zna se šta je. — E baš si lud. Zna se ko je, zna se šta je! — Govori jasnije. Ko je to došao i što je to donio? — Pa jesam li ti već kazao: došao naš Nikoletina i donio pušku! Razumiješ li sad? — Pa tako reci, budalo!
— Govori jasnije. Ko je to došao i što je to donio? — Pa jesam li ti već kazao: došao naš Nikoletina i donio pušku! Razumiješ li sad? — Pa tako reci, budalo! — poskoči Jovanče. — Kad je došao? Jesi li baš ti pušku vidio?
— Jesi li mu se javio? — upita Jovanče. — Nijesam smio od strica. On kaže da djeca ne treba da znaju ko je u selu donio pušku. — Nijesmo mi više djeca. Mi smo već dječaci — odgovori Jovanče mršteći se ozbiljno kao kakav odrasli.
Jovanče krišom namignu na Strica što je imalo da znači: — Istinu si kazao, donio je pušku. Dva-tri dana kasnije na seoskoj krčmi osvanu strašan oglas potpisan od njemačkih vlasti: ...