Upotreba reči dopirala u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Nisu imale ni prozore, ali je svetlost u njih dopirala kroz vrata, koja su bila u staklu. U jednoj od tih soba stanovao je Đurđe, koji je – iako je bio godinu dana mlađi od

Uveče se ponovila dreka posetilaca, muzika, vika, igra, koja je dopirala kroz zidove, do njega. Gospoža Huml je, katkad, svraćala do njega, a imao je i posetu Agagijanijana.

Niko nije obraćao neku veću pažnju, na njega. U mraku dugih, vlažnih, hodnika, u koje kao da svetlost uopšte i nije dopirala, iako je bio dan, ljudi i žene stajali su ćutke, dok je komisija prolazila.

Gospoža Evdokija, koja je sedela pred njim, nepomično, bila je obasjana nekom zelenom svetlošću koja je dopirala iz bašte. Ona je nestrpljivo udarala, sandalom, na nozi, po svojoj krinolini.

Po ulicama su gacali ljudi, po vodi, koja je još dopirala do kolena, i tražili svoje ukućane. A po mulju su tražili svoje pokuće.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Bila je to jaka i radosna svetlost, ali vidljivost je pri njoj bila ravna nuli. Tamo gde je voda dopirala do nečeg čvršćeg video sam talase kako fosforesciraju. Bilo je hladno i zbog toga nije bilo komaraca.

Glava mi je bila tako prazna kao da je neko izvukao svu sadržinu iz nje. Iz Karanova je dopirala zvonjava pomešana s groktanjem džeza iz glasnogovornika.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

duž obronka strme obale, jaučući i plačući, sve dotle dok se oba čamca ne izgubiše u gustim vrbacima, iz kojih je dopirala posle promukla pesma.

Pesma onih u čamcima, kroz bezmernu tišinu, tamo dole, dopirala je do njega jedva čujno, kao ispod zemlje. Nad brdima i šumama međutim, što se ljubičasta ukazaše, levo, mogao je već da

Poneka mračna kuća, iz koje iziđoše, ostade tako za njima, u tami, sa svetlošću što je dopirala iz širom otvoreno ostavljenih vrata. Svud, međutim, nije se baš sve dobro svršilo.

Rđavo vino. – Zinuo je da vikne ađutanta: „Auersperg“, ali ađutanta nije bilo. – Iz trpezarije je dopirala svirka. Kroz otvorena vrata, miris jorgovana. Večeras dobija čistu spavaću košulju. Počeo je da broji sveće.

ide po vodi muž, sav obliven krvlju i mokar; neobučeni i neočešljani Vuk Isakovič, sa ogromnom batinom u ruci, koja je dopirala do tavanice. Probudila se, kad joj je dever tiho odškrinuo vrata.

Slušahu svirku za koju ne mogahu da nađu razloga, jer je dopirala iz zidova. Na vrhu jedne kuće, jednog ponedeonika, na krovu, ugledaše, kao živog, jednog kovača od gvožđa, koji je

Nad poljanama je lebdela mlečna magla, što je konjima dopirala do kolena. U logoru niko nije ni sanjao našto se spremaju. Stražari iza šatora, kola, velikih stogova sena i slame,

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Gledao je svoju sinoćnju izbaviteljicu izvrnutu naopačke, dok mu je do ušiju dopirala graja dvorane — besmisleni saveti i krici uvreda.

Matavulj, Simo - USKOK

On sjeđaše na tronožnom stočiću, tako da mu je glava dopirala do grudi vladičinijeh; na koljenima mu bijaše njekakva velika knjiga, na njoj list hartije i divit, u ruci držaše guščje

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Iz one male sobe, odakle su ga izneli, bila je ustajalost, utopljenost, dok je iz velike sobe, kao uvek otvorene, ovamo dopirala svežina noći. Svuda je bilo tiho, mrtvo. Noć meka, mlaka.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Negde, sasvim odozdo, do nas je dopirala tutnjava teških kamiona. — Pričajte mi nešto! — zamolih Mišelina. Bilo mi je nekako baš glupo da ležim ćutke.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Sunce je već zašlo... Sivkasta prašina lagano se taložila. Sa jednog kraja logora dopirala je monotona, otegnuta pesma vojnika, što je u mnogima budilo sećanje na rodni kraj.

Puk je skretao sa puta na neku livadu. Vratih se u svoj vod. Od Šapca je dopirala neprekidna pucnjava i tresak se prenosio kroz zemlju kao potmuli tutanj, koji nas je uspavljivao. Sutradan produžismo...

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Iz samog amama, kurne, jednako je ovamo na mahove, kako bi se vrata otvorila, dopirala para i toplota, i to tako jasno otuda na mahove pahtala, da je izgledala čisto kao nečiji uzdah, kao od onih tamo

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

zbaci sa sebe žablju kožu i pred zgranutim princom ukaza se belolika devojka crvene kose, tako malena da mu je jedva dopirala do kolena. Ali što ju je više gledao, ona je sve više rasla, Dok ne dostiže visinu prave devojke.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

ništa, bilo je i teskobe iza ujednačenih svetlosti, na nepostojećim ivicama, pa ipak je bilo dobro: od tog je neba dopirala sen dalekog iščezavanja i slutnja spokoja.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Tamo mi pokazaše jedno zasebno odeljenje, odakle je dopirala paklena svađa. Ja zastadoh da oslušnem, oklevah opet neko vreme držeći kvaku la se naglo odlučih da otvorim.

Zvona koja su sad dopirala, probudiše u Jaćimu misao da to mora biti njegov sopstveni pogreb, ili pratnja, i da to baš njega, i nikoga drugog,

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Ali pošto se malo udaljio, do mene je dopirala njegova opaska: ”Bečelore, ovo je đavolski dobar čovek.“ Otada sam imao punu slobodu u vođenju poslova.

Sve se to isto pojavilo u mom snu, osim privida moje majke. Muzika je dopirala od hora iz obližnje crkve, u toku rane uskršnje službe, objašnjavajući uspešno sve u saglasnosti sa naučnim činjenicama.

Krakov, Stanislav - KRILA

Prezao je od svakog pucnja. Šume su bile pune vlage i mirisa smole. Do njega je dopirala pesma reke u klisuri. Kraj jedne stene osmehnuo se vojnicima koji su rezali konzervu. Oni ga nisu ni spazili.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Marševali smo bez predaha. Još iz daljine čuli smo grmljavinu topova, koja je dopirala odnekuda sa kajmakčalanskog masiva... Sećam se, dan je bio vedar, sunčan, topal. Ljudi već počeli da posustaju.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Treće. Četvrte. Preko dana je uvek bilo nekakvih ludaja što su bukali okolo. Nije bilo mesta gde njihova dreka nije dopirala.

Uzalud je siromašni stolar iz Nazareta svojom upaljenom zubljom rasterivao tamu. Njegova svetlost nije dopirala do tamnih predela ljudske ograničenosti.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Bugari su se rešili da nas sateraju u Solunski zaliv. Dan je bio vedar, sunčan. Od strane Katunca i Požarske Kose dopirala je ubrzana puščana i mitraljeska paljba. Preko telefona javljali su da Bugari vrše juriš sa ogromnim snagama...

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

minđuše i kraljevske narukvice — o čemu sve nije pričala kasa u noći dok je nad kukuruzima rastao mesec, a iz grada dopirala potmula buka tramvaja. Stolica se nasmeja još jednom, ali tiše. Nikad se ne zna: carsko je i na đubrištu carsko!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Polako samo. Dalje je voda postajala sve plića. Najzad im je dopirala jedva malo preko gležnjeva. Jovanče odjednom diže fenjer i suzdržano uzviknu: — Pazi, eno prolaza!

Jedva se privikoše na njezin bljesak i slobodno pogledaše u pravcu otkud je ona dopirala. Pred njima je bio visok uspravan procijep u stijeni pri dnu mnogo širi, sav obasjan.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti