Matavulj, Simo - USKOK
Tako mi se čini! E zgodan, e učevan, e junak, e od velje kuće, pa đe doprije, bogo moj milostivi! Jadna njegova majka, ako je živa!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Kad se Jan osvijestio, nađe se na kolima. Prvo što mu k uhu doprije, bi jauk ranjenika i njemačke riječi. Brzo se pribra i sjeti se svega.
Polak gumna bješe svijetlo, a polak hladom pokriveno. Kad mu svjetlost do nogu doprije i oči mu zabliješti, Vladika se trže iz svojijeh misli. „Sjedi Ivo! Sjedi na besjedi!“ reče Vladika osmjehnuvši se.
Kad ona dvojica zaspaše, Janko se lagano diže, odškrinu vrata, pa naperi uho. Kroz nijemu tišinu doprije mu do uha snažno hrkanje serdarevo, koji ležaše pred kućom. Janko promoli glavu.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Kad ta „derba“ doprije do najvećeg nesklada, fra-Tetka se najedi, pa i on poče nemilice udarati po zupcima, te iz cijevi izlijetahu svakojaki
— I Vrtirep poče od riječi do riječi da pripovijeda kao i Kušmelj. Kad doprije do onoga kako je Kušmelj ukrao natovarena konja gornjaku, Blitvar i duvalo počeše se smijati.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— A Žižica, svlačeći se, bogu se moli. Pa kad do njega doprije pjesma onih kičeljivih mladića što sveti kip nosijahu, puna milinja i čežnje za djevojačkim životom, slušajući: Blažena
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
je to izgovorio i počeo da se smije, kad iz dubine hodnika, iz neodređene daljine, kao neki odgovor na njegove riječi, doprije jedno tanko, podzemno: — Ej! Dva mala istraživača skameniše se u mjestu.