Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
po rečima Milice Stojadinović, na svaku knjigu koja nije napisana prema Vukovim idejama »bacaju anatemu kao kaluđeri na Dositejeva dela«.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
ZMAJA OD NOĆAJA 31 ULICA DOBRAČINA 38 ULICA FILIPA VIŠNjIĆA 45 ULICA RIGE OD FERE 52 ULICA ZMAJ-JOVINA 58 ULICA DOSITEJEVA 67 ULICA KAPETAN-MIŠINA 74 STARA ČARŠIJA 82 DORĆOL Mimiju „Dort—jol je turska reč i označava
ULICA DOSITEJEVA Ostario je, a još je voleo da putuje. U svakom novom predelu umeo je da pronađe onu smešu sklada i nesklada koja je
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
(Orfelinova) najbolja pesma... U inspiraciji može se porediti s njom samo Dositejeva Vostani, Serbije, a u korektnosti forme i od njegove je bolja, tako da je to najbolja pesma što je dao XVIII vek kod
, Beč 1793, 295, u tekstu Adelaide, pastirke alpijske, povesti moralne iz G. Marmontela; još za života Dositejeva praštampana je u dva izdanja istoga Sobranija (Budim 1807, 378; Budim 1808, 378; ako su to odista dva različita izdanja.
Tirol je naravno znao da je pesma Dositejeva, iako ju je, kao i još neke druge pesme, uzeo ne iz Dositejeve knjige nego iz savremenih rukopisnih pesmarica (pouzdano
III, br. 10(v. takođe i: Glas 176, 1938, 63, beleška br. 8), da je onde naznačena kao Dositejeva, ali „u drž. izdanju Dositejevih dela (1911) nema” je; pesma se međutim nalazi i u tome izdanju na str. 355a. V.
355a. V. Ćorović, a izgleda i V. Stajić, nisu znali da je pesma Dositejeva: v. Ćorovićev predgovor Srpskoj građanskoj lirici XVIII veka, Bgd 1926, XXIII, primedba druga.
— M. L.) pesme, a Dositije je od njih odista sastavio pesme.” Bitno je sledeće: pesma je Dositejeva, ne Marmontelova. — Koliko je ona bila poznata još i sredinom prošloga stoleća najbolje pokazuje slučaj Nikole
prilika kojima je bio duboko nezadovoljan, kao osnov postavio Dositejevu, i ponovio je čitavu u onoliko strofa koliko Dositejeva ima stihova.
s’ dime dok uspire do plamena žare, Tako novi kalendari naše vreme pišu, — Prolivajte, oči moje, gorkih suza kišu. Dositejeva pesma bila je popularna i u Srbiji sredinom XIX veka: nju peva jedna ličnost u nepotpisanom kratkom dramskom tekstu
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
). Ona su žanrovski heterogena, u njima ima anegdota, basana (omiljena Dositejeva forma), pripovedaka, ponekad stihova, u jednom slučaju čak i drama (Lesing), zatim moralnih eseja, filosofskih