Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Ispitivao, pipkao i konačno se dosjetio. Ne bi to bio stari Spase kad ne bi bio takav. Na Ilindan, pred veče, vraća se Spasoje s crkvenog sabora i referiše
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Kušmelj izmisli kako je to rabota Milušana, kako se njegov sin tom dosjetio i došao da mu javi, kako je on digao hajku i našao konja čak na granici kako je dao dvadeset talijera sodžbine.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Mladić, ustežući se, prekide govor. Najednom se nasmija, kao da se je nečemu dosjetio. —Zašto ja vama pravljam ka da su to vaši poseli! —Zar nisam i ja iz sela?
Trgovac se dosjetio sinovljevoj misli, i, kako je bio razdražen, planu: — Ča si tija reć'?... Ča bi ti dilija?... Bićeš prvo steć'!...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
šure prisjetiti, neće li se njima ražaliti; a kad viđe jutros na nevolji đe mu nema glavna prijatelja, pade na um, pa se dosjetio za njegova hrta Karamana, koga voli nego dobra đoga, te priviknu iz bijela grla (ostalo je hrče u aharu).
“ Kad Ilija sestru razumio, odmah ti se bješe dosjetio da je glavom Mara Đurkovića, pak Anđuši sestri progovara: „Anđelija, moja seko draga, nije ono momak jabandžija, već je
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— A ja zato neću ni doći. Stric samo zinu. Toj mudrosti on se već ne bi dosjetio: ne dođeš u školu, nema batina, prosta stvar. — Pa šta ćeš onda raditi? Jovanče veselo uzvi obrvama.
— Šta da radimo? — zabrinu se Jovanče. Odjednom Nikolica poskoči i viknu: — Aha, sad sam se dosjetio! On se četveronoške uvuče u kućicu i pruži se po šuštavoj prostirci.
— A ti? Šta ti tu čekaš, a? Pa kao da se odjednom dosjetio, on zlurado zaškilji: — Aha, sad mi pade na um: batine, batinice, je li!
Tako se nisu morali bojati da će biti otkriveni. Ko bi se dosjetio da pregleda sve bukve u okolini. Vezaše kuju i jedan za drugim popeše se na drvo.
Od ove bi se jame mogla načiniti Žujina tajna kuća. Mačku nije trebalo ništa dalje pričati, odmah se dosjetio o čemu se radi i već je izlagao svoj majstorski plan: .
— Onaj ko je upao u Žujinu kuću. Dugajlija samo začuđeno huknu: — Uhu, kako se toga nijesam sjetio? Eto, dosjetio sam se da je neko dolje upao, a da je izišao —toga, vidiš, nijesam.
— Samo gdje ćemo sad sve ovo skloniti? — U Prokin gaj, u naš stari logor — predloži Jovanče. — To si se dobro dosjetio — reče učiteljica. — Tamo nas bombarderi neće tako lako pronaći. Logor u Prokinu gaju ponovo oživje.
— Vidiš, to si se dobro dosjetio! — skoro uskliknu Jovanče. — U-uh, gle kakva je strmina ispod nas. Razmičući tanko jasenovo šikarje pred otvorom, oni