Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Videći gomilu dječurlije, na pašnjaku pored potoka, kako se uče jahati na mirnom krupnom konju, prolaznik se odmah dosjećao da će to biti onaj slijepi Ćopića konj koga su, priča se, dovodili čak i na slavu, među goste.
— Bogami, ništa drugo nego ga ovaj tvoj lopov prodao Ciganima, neki dan su ovuda prolazili — dosjećao se djedov rođak Sava, sjedeći uz starčev jastuk. — Znam ja Nidžu. Zađe tako djed i u zimu, a iz kreveta se ne diže.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Sigurno se negdje zajedno kriju — dosjećao se mališan. — Kako koji počne bježati od škole, evo ga već kod Strica. Jednog jutra, kad je bilo vrijeme za školu,
Broj bjegunaca rastao je svakog dana. — Aha, znam ja zbog čega je to — dosjećao se on. — Ili oni bježe od škole il ih roditelji zadržavaju da im rade poljske poslove.