Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ako li je zlo i prkosljivo dijete, prokuca ga i izbije dostaput otac, pak opet uči i svetuje ga, mnogo put ga kara i preti mu, i opet ga promlata i nekoliko put.
sin i kći te briži, sluga, sluškinja, momak jedi, vrag naskače, konšija nemiri, drug zavidi, ortak neveri i zanosi, dostaput i sudac preti i globi, šteta, siromaštvo derti, izgubljenje plaši, pomor na plač privodi, lep, bogat život na veliko
svakad zvire i lep pogled oči jazvi, srdcem se smuća, mazne i pogane besede kurvarske slušanje, mnogo dobi kožu ježi; dostaput jedan ženski glas sladak celu snagu čoveču svu raslabi i iz pameti ga izvede...
Ništo tako ne odvraća uši ljudske i umlje izumljeno im čini... kako te sokačke šale, lakrdije i smešne maskare. Toga rad dostaput iz crkovna prigovora na lepo je govoreno i moljeno se, a i pak se molim, da nikako od vas nijedan koji no s drage volje
Vetar šakom hvatati. Od miša vuk. Kratak nam je život i dobro sa zlim prohodi jednako. I to se dostaput zgađa da pravica i k dobru suproć stane. I voda je slaba, al' vatru silovitu gasi. Što ne znaš, nauči se!
Te pismo kojeno je prilično k telu, dostaput je nedoznano, i ka mrtvo svidi se bez bistroumlja i razmišljavanja. Mnogo i mnogo ima u pismu zagonetki, štono se pritča
I gornje nam je u glavi nebo nesviđeno, a donje vidimo. Dostaput od mnogih mu na njemu slina i podole spada, te ga s prsti uzdižemo.