Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Veli mi, na moje zaprepašćenje: „Da se ostavim školovanja, Nano, da idem na salaš da živim; kako Bog da, dotrajaće valjda ona zemlja da i nas sve još prehrani.” — Kako govoriš, dijete, zaboga!
Advokat, advokat će sigurno krasti; Srba će možda svoj deo prokockati, možda će i Juličino i moje štrbnuti; ali dotrajaće nam valjda svima do groblja, a tamo idu siromašni ljudi... Smiluj se, Gospode, i meni...