Upotreba reči dovijeka u književnim delima


Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Pesma veli: „Svaki je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.“ Narodni ideali, junačko ime i čast su dragoceniji od života.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

– Kus pijetao — pile dovijeka... – gunđa moja tetka i zatvara kapiju, da joj guske ne pobegnu napolje. POTOP ZADOVOLjSTVA Na njivama mojih predaka

Matavulj, Simo - USKOK

? To nije hvala! Da nije bilo mene i drugijeh kao mene, i vas i drugijeh kâ vas, ćaše i danas i dovijeka ovdjena zapovijedati vladika crnogorski a ne ćesar, i mi ćasmo biti što smo vazda bili. — Nikada! — prihvati Ivanović.

Ali mu svijetli obraz i lijepo ime, vaistinu, niko ne ote dovijeka! — Fala ti, kneže, to su tvoje lijepe riječi! — reče Marko smjerno, oborenijeh očiju.

ostani odmah sa mnom, ili, ako ti se ne bude stojalo na Cetinje, vrati se: moj dom biće i tvoj, i što imam, dijelićemo dovijeka!

I mladić se zanese. Šta bi mu nedostajalo kad bi dovijeka živio priprostijem životom, među slobodnijem i ponositijem narodom, uza ženu kakva bi bila Milica, a, razumije se,

— Kako ga je god volja, striko! Ja sam mu otvorio svoju kuću, ne za ovu noć, ni za ovijeh osam dana, no ako će dovijeka! — E, to ti liči, sinovče! Tome sam se nadâ! Fala ti što nas i u tome podiči!

— pita Krcun. — Davao bi mi brat godišnje hiljadu, hiljadu i pet stotina, dvije hiljade fiorina, kako bi odredio sud. — Dovijeka? — Dovijeka. — Tako, ako brat bude imao muške djece, najstarijega će sve dopasti? — Tako, sve s koljena na koljeno.

— Davao bi mi brat godišnje hiljadu, hiljadu i pet stotina, dvije hiljade fiorina, kako bi odredio sud. — Dovijeka? — Dovijeka. — Tako, ako brat bude imao muške djece, najstarijega će sve dopasti? — Tako, sve s koljena na koljeno.

Vladika ga je nagovarao da se zakaluđeri, te da ostane s njim dovijeka, ali Ivo nije volio nositi mantije. Kad se poslije propasti Mletačke republike, za vrijeme bezvlašća, vladika poče

šjo, malo! ovamo ti je majka!“ Kad zeca nesta ispred očiju, zaleleka Ćeklić: „Lele mene danas i dovijeka, kakvu mazgu izgubih! Kad ono nedonošče onako trči, a da kakvo bi bilo poslije!?“... Svi udariše u smijeh.

Ej, luda, mlada glavo, što ne posluša! Krilo naše, lijepa mladosti, crna ti majka i mi s njom dovijeka, ne odolje srcu ognjenom!.. — A-nu sjedi malo, Markiša! Nama već nije prešno!

“ — To je poručio Miraš Cuca! — viknu knez... — I to baš danas, na veseli dan! A, crn mu obraz dovijeka! — Zapravo, reče da je to samo onako nagovještaj, da ne bi djevojku drugom obećali!

žene, koji bi se odrekao svojih živijeh i mrtvijeh i svoje krsne svijeće radi jedne ženske glave, e onda bi bila bruka dovijeka i njemu i nama. Ali nije tako!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Sam Karadžić je jednom učinio ovu odsečnu izjavu: »Glavni uzrok da sam ja danas spisatelj ostaće dovijeka Kopitar; u tom sam mu dužnik, ako ne u svemu, a ono u mnogom, vrlo mnogom.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

je govorio: “Najmlađi sam, najluđi sam, Ja bi’ seki najvolio: Pauni će pocrkati, Pregača se poderati, Meni seka dovijeka!“. 171. Šetala Jana, Iz vinograda, Iz vinograda, Iz nova sada.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Što se crnim zadoji đavolom, obešta se njemu dovijeka. Oni će nam i bez vjere doći, među nama stati nadébljati; kakve su ti oni poglavice, nazivlju se carevi sinovi!

SVAK ĆUTI I PLAČE. VUK MIĆUNOVIĆ Oh do Boga, a oh dovijeka, da čudno li s glave pogibosmo! KNEZ ROGAN Osamdeset već imam godinah; sto putah sam gledâ Crnogorce, gledâ Turke, a

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

i svoje ognjište, koji bi se odrekao svojih živijeh i mrtvijeh a pribio se uz tuđe ognjište, e tome bi bila bruka dovijeka, a i nama uza nj. Ali, ženo, Janko je čovjek iz svijeta, koga je viteška nevolja amo prignala; čovjek kućić a junak.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Zemlja te suncu ugrabila! Zemlja ti kosti izbacivala! Iskopala ti se kuća od muškije’ glava! Jad te jadu dodâva dovijeka! Kuća ti se kućetinom zvala, na ognjištu iznicalo trnje! Lijek tražio kod sedam Stana i devet Marija!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

“ Oni ga dobro dočekaju i reku mu: „Bog ti pomogao, kad si nam drug.“ On odgovori: „Vaš dovijeka ostajem i za vas | ću moj život dati.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Oni ga dobro dočekaju i reku mu: — Bog ti pomogao, kad si nam drug! On odgovori: — Vaš dovijeka ostajem i za vas ću moj život dati.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

u svojoj sam kući. — A od mene? — Što od tebe? — Što si učinio tu bruku!... Sa sobom, s kućom, s đetetom, da dovijeka ostaneš kao uklin u narodu... Sipaj mi rakije, duše ti!... Rakije, i ostavi te razgoVore večeras...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

kući), i sva kruševačka gospoda navaljuje da mu ukaže poštu, a Jug Bogdan, tast njegov, da bi mogli „prijatelji biti dovijeka“, nudi mu čak to da ga oženi drugom ljubom.

Boljom ću te oženiti ljubom, s tobom hoću ladno piti vino, prijatelji biti dovijeka; a ne dam ti đecu u Kosovo“. Planu bane kako oganj živi, u ijedu i toj muci ljutoj ne šće viknut ni prizvati slugu, za

i čador mi dade; car mi dade od megdana vranca, i dade mi svijetlo oruže; potpisa me carevi vezire da sam vojnik caru dovijeka. A ti, bane, danas k mene dođe da ti uzmeš tvoje dugovanje, a ja, bane, ni dinara nemam! Strahiniću, — jada dopanuo!

ljuto progovara: „Dušo moja, Strahinova ljubo, nemoj mene, no udri Strahina: nigda njemu mila biti nećeš, prijekorna biti dovijeka, koriće te jutrom i večerom đe si bila sa mnom pod čadorom; mene biti mila dovijeka, odvešću te Jedrenetu

mila biti nećeš, prijekorna biti dovijeka, koriće te jutrom i večerom đe si bila sa mnom pod čadorom; mene biti mila dovijeka, odvešću te Jedrenetu gradu, narediću tridest sluškinjica nek ti drže skute i rukave, raniću te medom i

Junak bješe Crnojević Ivo, crno njemu srce dovijeka! Krvcu gazi, a bogu se moli: „Daj mi, bože, vjetar od planine, da raždene ovu maglu kletu, da pogledam i gore i

zijameta; svijeh devet daše za pašaluk, car im dade bijele tugove i vezirstvo na te zemlje dvije bez promjene vazda dovijeka: Mamut-begu Obrenbegoviću dade zemlju ravna Dukađina, đeno rodi izdobila vina, dosta vina, više urmetina, dosta ima

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti