Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Njegovi joldaši, sirmijski husari, svinje, podgurkivali su se, na to, i namigivali. Dovikivali su sirotom lajtnantu, od koga se ljubav pokazala jača: „Nedo, tvoje dete, a ne liči na tebe. Ej! Kako to?
Vreva je na drumu bila velika. Kola su cvrčala, psi su lajali, konjanici su se dovikivali, a ljudi trčkarali oko točkova, kočeći, cepanicama.
Kao da žali što se rastaju. Konjušari su dovikivali kapetanu, da ona pripada Bibikovu, i da će njegovo prevashodije biti očarano, da čuje, šta se zbilo.
Oni su mu dovikivali da bude razuman (Buđ razumen!), i, kao u šali, gledali da ga zadrže, pri izvršenju zadatka, koji mu je Kostjurin dao.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Sa stena, na obali, odjekivao je glas onih koji su nam dovikivali: „Brode, drž’ desno!“ Da je došlo do najgoreg, Sibe bi, možda, kažem možda, isplivao. Petar, ne.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
vojsku; komordžije su pronosile municiju; oficiri glavnoga štaba, podeljeni u grupe, švrljali su besposleni po šumi, dovikivali se i larmali, cela je šuma oživela od vojske.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
A uslužno će ustati kad ugleda stranca... Poznanici iz palanke dovikivali se preko ulice, ili svraćali pred kafanu čiji su stolovi zakrčili polovinu ulice.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Ljudi različitih uzrasta i čudnih izraza, svi preplanuli, unezvereni i užurbani, promicali su u raznim pravcima i dovikivali na mnogo jezika. Bili su tu mali Anamiti, sa okruglim šeširima i sitnim podrugljivim očima.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Uzalud su se dovikivali mladići da na sebe skrenu njen pogled. Uzalud su je drugarice zvale da izađe s njima na livadu: cvetaju bele rade,