Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Kad te vidim u licu i struku, namah ću ti dovu proučiti i po tvome licu, dušo, puhnuti, da ja tebe nikad ureći neću.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
gospodaru, mene je bog dosada čuvao, a tvoja kći koliko je meni mila toliko sam i ja njoj, nego da nam i ti dadeš dovu pa da se uzmemo. Car se malo promisli, pa će mu: — Tako je suđeno.
Sin oca lijepo opremi, sve po hadetu, što se najljepše more. Svaki mu je dan išao na mezar i dovu učio. u vezira su bile još tri sluge, koje je vezir dobro pazio; ali na smrti ih se ne sjeti.
Sjutradan pođe vezirović po svome običaju na mezar očev da čita dovu, a moj ti sluga s ćasom rakije u jagluku odmah te za njim polagačice, da ga ne vidi.
Kad vezirović poče čitati dovu, sjedne sluga blizu njega na jedan mezar, prekrsti noge, odriješi polagačice krajeve od jagluka, pa stane pijuckati
— Čuj! A kako ćeš ti vidjeti oca kad ti je na onom svijetu? Evo ja dolazim svaki dan te čitam dovu, ama ga ne mogu nikako vidjeti.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
U tom dobi pak na podne pope im se hodža na visoko drvo dovu vikati da se Turci klanjaju; u tom splete se i on, huknu dole o ravan, razbi se i manjka.