Jakšić, Đura - PROZA
je crkveno zvono zazvonilo i kad se molitva otpočela, ja se kroz gusto šiblje, što je okružavalo manastirsku zgradu, dovučem do iznad samih kaluđerskih prozora. Odande sam mogao celu avliju, a i unutrašnjost ćelije neopažen pregledati.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Kad iziđoh napolje, pritrčim plotu, pa sve pored plota a ispod višanja dovučem se do bunara i čučnem iza njega. Noć je bila u boga divota!
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Ušavši u grad, pokušao sam da se mračnijim ulicama nekako dovučem do svoje kuće. Kad sam došao do Šarenog sokaka, pravoslavna crkva je izbijala jedanaest i četvrt, ali je moralo biti
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Reklo bi se da sam najzaposlenija mlada dama u gradu. Najzad, pošto sam pala s nogu od bazanja, dovučem se nekako do „Ruskog cara“. Sada je to ekspres-restoran i zove se „Zagreb“, ali meni je nekako poetičnije — „Ruski car!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Aha, to je neko koga naš Zeljov pozna! — dosjetih se ja. Čujem, izišao i moj stric, razgovara s nekim, pa se i ja dovučem do malih vratanaca i virnem napolje. Pred avlijom stoji moj burazer Nikoletina u vojničkom odijelu, s puškom o ramenu.