Upotreba reči dozvolim u književnim delima


Nušić, Branislav - POKOJNIK

NOVAKOVIĆ (ljubi je): Kako si ti pažljiva i odlučna! RINA: Nego! Zar da dozvolim jedna sitnica da mi muti sreću? NOVAKOVIĆ (ustajući, grli je): Hvala ti, ti me prosto pretrpavaš dokazima o tvojoj

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

BEG PINTOROVIĆ: Tako sam o tebi uvek i mislio. HASANAGA: I, eto, rešio sam da dozvolim! Nek dođe, neka se oprosti s detetom! BEG PINTOROVIĆ: Baš ti fala! Ovo ti neću zaboraviti!

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

— Kako će me zvati? Mislim, ako me zove po imenu, odakle mu pravo na takvu intimnost, balavcu jednom? To ne mogu da dozvolim! — Neka te zove: tata! — Nisam mu je otac! — viknu, ali ga maman ućutka, da me ne probudi.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti