Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad ga oni kojima je kazivao zaokupe s dokazivanjem da to ne može biti istina, onda spusti na devet, pa na osam, i tako doćera do jednoga; a kad mu ni to ne ćednu vjerovati, nego mu stanu govoriti da je on to priviđeo — otkud onđe kurjak itd.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Kad ga oni kojima je kazivao zaokupe s dokazivanjem da to ne može biti istina, onda spusti na devet, pa na osam, i tako doćera do jednoga; a kad mu ni to ne ćednu vjerovati, nego mu stanu govoriti da je on to previđeo, otkud onđe kurjak! itd.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Lisica videći to obeseli se vrlo i reče vuku: „Miči, Vujo, miči, sad ćeš saći.” A vuk mičući doćera do dna stožine; onda ga ona ostavi sveteći mu se: „Odavno ja oko tebe derem opanke; jer si ti moje ždrijebe ujio.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
I ako nijesu imali da im se presiplje, nijesu bili ni gladni, ni bez vatre. Jedno jutro naredi mati sinu da doćera kući suhovine, jer da će taj dan pariti i prati haljine.
Lisica, videći to, obeseli se vrlo i reče vuku: — Miči, vujo, miči, sad ćeš saći. — A vuk mičući doćera do dna stožine. Onda ga ona ostavi sveteći mu se: — Odavno ja oko tebe derem opanke; jer si ti moje ždrijebe ujio.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Milo bi ti bilo pobjegnuti!“ Pak poćera po polju Latinče; doćera ga do leđanskih vrata, al' leđanska vrata zatvorena. Pusti koplje Miloš Vojinović, te prikova bijelo Latinče, prikova
Kad je care sagledao Marka i pred njime tešku topuzinu, car s' odmiče, a Marko primiče, dok doćera cara do duvara; car se maši u džepove rukom, te izvadi stotinu dukata, pa ih daje Kraljeviću Marku: „Idi, Marko, napij
Kada stiže arapske svatove, odmah stade zametati kavgu i progonit stražnje mimo prve; kad doćera Šarca do đevojke, on pogubi kuma i đevera. Glas dopade crnom Arapinu: „Zla ti sreća, crni Arapine!
Tridest Stojan odsiječe glava, i uvati Mustaj-bega Ličkog, sveza njemu ruke naopako, i doćera njega do đevojke, pa poteže sablju okovanu, i đevojci bješe govorio: „O Hajkuna, sestro Mujagina, mi ovako šure darujemo!