Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Mirno je bilo i na austrijskoj strani. Samo je u novonaseljenim selima, nemeckih došljaka, vrvelo kao u mravinjacima i košnicama. Ta praznina setila je Isakoviča onoga što mu je Engelshofen bio rekao.
Za to vreme, sad se pukovi Ševiča i Preradoviča počeše da svađaju oko oficira. Ko će više došljaka da primami na svoju stranu?
U svakom slučaju, sa naseljavanjem došljaka, u prvi mah, išlo je brzo. Horvatu je, ukazom od 20. novembrija 1752, dato čak i to, da se, sa teritorije koju
Predgrađe Podolja, u Kijevu, odjekivalo je, početkom tog marta meseca, od pesme tih došljaka, ali i prigušenog plača, naročito žena.
Preletao je pogledom, stojeći, ispred svoje sjajne pratnje, sa Vitkovičem – koji mu je stajao u potiljak – šarenilo došljaka, koji su imali da budu odvedeni u Mirgorod, u Krilov, u Bahmut, da ih razmeste po naseljima, s tim, da se, te jeseni,
Kostjurin je, začuđen, posmatrao tog došljaka. Pavle je na konju, prav, miran, bio vrlo lepa pojava. Kostjurin nije bio ocenio dobro tog Isakoviča, o kome je imao
Iako je u rosijskoj armiji, tada, nastala prava litija došljaka, stranaca, koji su bili u Sankt-Petersburg nagrnuli, serbski doseljenici bili su lepo primljeni.
Bilo je i druge sirotinje u Kijevu, a dolazak tih došljaka iz Austrije trajao je tada dve godine. Kostjurin je govorio da niko u Rosiji ne gladuje.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Posedovao je, naime, osobine rasnih mladih došljaka; gutajući često uvrede, oni umeju da iz velikih nevolja izvuku korist za svoje napredovanje u životu.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Da opet nije zametnuo kavgu? A kavge se za došljaka nalazilo na koju god stranu pošao: u seosku birtiju, u mlin, u crkvu ili u šumu po drva.
— Pa gdje si ti meni, kume Petre, dosad bio? — prijekorno se zagleda Pantelija u došljaka. — sve štokud po stražama i osiguranjima, pa nikada da te vidim.
Juriša ona svojim mirom i na srce došljaka. — Putniče, nemaš više s kim razgovarati, nemaš kome otići. Vidiš li, put vodi u jezero, u dubinu, ribama.
— Sve će biti — ponavlja dječak tješeći se, i sad već malo vedrije gleda ogoljeno jezero-došljaka, koje još uvijek otuđeno opipava svoje nove, tek ovlaš omeđene obale.
Ćosić, Dobrica - KORENI
sobi, onaj strah je zatisnuo prozore, krckale su grede, nešto je tupo lupilo u prozor i odbilo se, mislio je na Luku Došljaka što je imao da skapa u vrbaku pored Morave; onda je ono opet tupo lupilo u prozor, video je da je to lasta, i prvi put
Moje imanje, a ne tvoje! Ono što je ostalo od muke Luke Došljaka.“ „Zakon postoji, sud postoji, on će nas razračunati.“ „I sud, i zakon, i pravda, sve sam to ja!
Zaboravio je i tu noć i taj razgovor pred odlazak. Pored majke i sela, koji nikada i ni zbog čega nisu poštovali Luku Došljaka, kako je mogao i smeo on da ga poštuje? Kaje se sada. Bog ga zbog toga Vukašinom kažnjava.
da majka ućuti s prekorima i ne pominje domaćina Vasilija, da on ne bude Aćim Došljak, sin sluge i vodeničara Luke Došljaka, da bude prvi gazda u selu, pa Đorđe očeVinu da nasledi, a Vukašin nauke i škole da mu svrši i veliki čovek postane.
Grmeo je u Skupštini i cela ga selačka Srbija čula. Njega, sina Luke Došljaka, vodeničara i sluge. A šta sam sada? Šta ću ove noći postati kad mi se tuđe rađa? reče glasno u Vir tišine.
Kazna. Njegovom voljom mnogo je dece ostalo bez očeva. Stiže ga kazna. I božja, i Vasilijeva, i Katina, i Luke Došljaka... ...U bakraču što Visi na čađavim verigama pevuši voda puna svakojakih trava. Već je nekoliko puta proključala.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
— mali došljaci jurili su za leptirima, ali ovi su im stalno za pedalj izmicali. Rat ostrvljana i došljaka oko leptira trajao je celi dan.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
On dočeka mladog došljaka vrlo ljubazno i obradova se kad ču da je nećak Luke Vacelroda, biskupa ermelandskog. Posle kratkog razgovora, vođenog
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Pa i kad je kapiju otvorila, jednim krajičkom gleda na došljaka a drugim i dalje na majku. U drugom delu opisa, koji je naveden, to se ne vidi, ali se zato vidi u prvom, koji sada
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Beleška je bila poduža, pakosna i zajedljiva. A potekla je od jednog kujundžije došljaka, kome posao nije išao najbolje; ili, upravo, išao je posao, ali on nije bio zadovoljan zaradom.